U Srbiji ovih dana svi nešto studiraju. U opštoj pometnji u obrazovnom sistemu, stiče se utisak da se posle teških godina odricanja, učenja i truda na fakultetu vrednuje samo krajnji rezultat, onaj materijalni, opipljivi. Parče papira kojim se ponosimo, čuvamo ga ili uramljujemo. Pomalo je tužna činjenica da su nam čak i odlični studenti najkvalitetnijih fakulteta u zemlji, pre svega motivisani upravo diplomom, odnosno novcem koji će potencijalno zarađivati, ili mogućnošću da lakše napuste domovinu. Gotovo svaki svršeni srednjoškolac koji to finansijski može da podnese, upisuje neku višu školu ili fakultet. Među njima se međutim nađe tek poneko ko će studirati zato što to zaista voli, a negde u obimnim, “dosadnim” udžbenicima pronalazi sebe i svoj budući poziv. Studiranje nam tako postaje nužno zlo, a fakulteti kako privatni tako i državni, sve više liče na fabrike za štancovanje nefunkcionalnih akademskih građana.
Mada su razlozi univerziteta, pre svega oni ekonomski, za srozavanje svih kriterijuma i akademskih vrednosti prilično jasni. Postavlja se pitanje gde je nestala želja i ambicija nas mladih? Zašto smo tako lako prihvatili sistem koji obesmišljava fakultete, a sa njima i studente vuče u živo blato?
Obično baš u ovo doba, negde početkom februara kreću ozbiljne pripreme maturanata za upis na fakultete. Međutim, mnogi srednjoškolci u tom period života još nisu svesni svojih potencijala, pa kao ličnosti koje još nisu formirane često podležu pritiscima roditelja i šire familije. Ovde su najglasniji upravo oni koji su najmanje kompetentni. Poenta svih priča i saveta, ili još bolje, skrivena poruka istih svodi se na to da diploma donosi ugled, poštovanje, ali i ponos porodici budućeg studenta. Treba je imati za svaki slučaj, zlu ne trebalo. Mladom se čoveku na taj način plasira iskrivljena priča, koja ide od kraja prema početku. Tako veliki broj brucoša već na startu osnovnih studija kreće u pogrešnom smeru. Upravo zato dragi maturanti, evo par sugestija koje će vam možda pomoći pri odabiru fakulteta, ali i kasnije tokom studija.
Upiši to što voliš, ne ono što se plaća! Jer će vas novac možda motivisati da učite, kasnije radite monotone poslove, koji vas nikada nisu zanimali. Ali nema tog novca kojim se može platiti ispunjenost čoveka i istinsko zadovoljstvo. Čime god da se sutra bavite, možete biti najbolji samo ako to zaista volite i posvetite se svom pozivu. Ako već niste, zavirite u sebe i pronađite svoja interesovanja. Mnogo su veće šanse da ćete na udžbenike (ili bar neke od njih) gledati kao na dobre romane, umesto dosadnih knjižurina koje se moraju pročitati.
Pauza, nije kraj sveta. Da li ste znali da veliki broj studenata iz razvijenih zemalja Evrope fakultete ne upisuje odmah po završetku srednje škole? Naročito Nemci iz srednje i više društvene klase veoma su pažljivi i nezavisni prilikom donošenja ove odluke. Oni koji mogu, to vreme koriste kako bi putovali i stekli važna životna iskustva. Drugi pak pronalaze sezonske poslove kako bi uštedeli novac za studije, zabavili se, ali i kupili vreme za donošenje važnih životnih odluka, koje će nakon godinu dana iskustva svakako biti zrelije. Ako imate jasan cilj i verujete u sebe, neće vam biti previše važno gde su i šta rade vaši vršnjaci. Godine koje dolaze presudne su za vašu budućnost. Zato prioritete odredite prema svojim, a ne prema potrebama okoline.
Radi na sebi. Diploma se možda i može kupiti, ali vam ona neće doneti sreću, a ugled i poštovanje se stiču vremenom i moraju se zaslužiti. Bilo bi idealno da to parče papira bude kruna vašeg znanja, a ne cilj sam po sebi. Studirati znači istraživati, otkrivati svet, postavljati nova pitanja svaki dan, misliti slobodno. U studentsku svakodnevicu neobavezno ubacite knjigu omiljenog pisca, pozorišnu predstavu ili koncert omiljenog benda. Svakako, ne zaobilazite mesta gde se studenti tradicionalno okupljaju i ne propuštajte dobre studentske žurke. Sa njih ćete, kada sve prođe verovatno poneti neke lepe uspomene.
Nije sramota pasti, sramota je ne ustati! Fakultet je prvi veći i ozbiljniji test za ulazak u svet odraslih. Tamo ćete, verovatno prvi put odvojeni od roditelja, pre svega naučiti puno toga o sebi. Vrlo brzo ćete shvatiti da fakultete ne završavaju samo naročito inteligentni, već pre svega ljudi sa karakterom i jakom željom. Budite dosledni i ne odustajte. Krize u učenju su potpuno normalne. Ali čak ni naporno učenje vam na žalost ne može uvek garantovati da ćete položiti ispit. Treba znati da su padovi na fakultetu tek početak za ono što nas čeka u životu i naučiti, kako da čak i posle najtežih i najbolnijih padova ustajemo i nastavljamo dalje jači.