Eh, taj dan kada napuštamo toplinu naše sobice i selimo se u dom ili stan... Nepoznata sredina, ljudi i pravila. A najteže od svega nam pada to što naša soba nije više samo naša, već se tu useljava i naš sustanar, to jest cimer. Ako ste se preselili u stan, to je uglavnom osoba koju bar iole poznajete pa mislite da ste zbog toga u prednosti u odnosu na one koji žive u internatu i dobili su pet novih cimera koje prvi put vide u životu...
SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM DOGAĐAJIMA JE SLUČAJNA…
Ali, tek poznavanje nekoga može da predstavlja ogroman problem... Ne kaže se džabe: ” Dok sa nekim ne pojedeš džak soli, ne znaš kakav je”. Počeli ste da živite sa najboljim prijateljem i ubeđeni ste da ćete se super složiti, ali (naravno) niste znali da je ista ta osoba koja vam je toliko draga, u istoj toj meri i neuredna, bučna, ima čudne rituale kada je u stanu i voli da jede vašu hranu bez pitanja... A vi ne znate kako to da joj saopštite da je ne biste uvredili jer ipak je to neko sa kim se družite već godinama i ne želite da se posvađate.
Ali… ni onima u internatu ne cvetaju ruže...Prvih nekoliko dana samo gledate jedni u druge i ni reč ne progovarate, svi vam deluju jako fini i vi sa olakšanjem mislite kako ste imali sreće, kako ostali drame i da ste dobili baš super cimere. I onda PUF! Sve vaše iluzije su se raspršile za manje od jedne sekunde kada skapirate da je cimerka uzela vašu omiljenu majicu bez ikakvog pitanja, druga je krenula da pušta muziku do dva ujutru i vi sa ogromnim crnim podočnjacima koje ništa ne može da prekrije idete na faks i na kraju tamo zaspite, a treća se ko zna kada zadnji put okupala i vaša soba se pretvorila u jednu slatku štalicu. Vi onda već tako napeti pokušavate da na diskretan način skrenete pažnju cimerkama da malo povedu računa o ponašanju i budu obzirnije, i umesto da ih to smiri, nastaje treći svetski rat... One vam govore da ste vi ti koji im ne dozvoljavate da spavaju (u dva popodne) ,da ste arogantni, umišljeni i ako ne možete da živite sa njima da se vratite kod vaše mamice jer ste nesposobni za bilo šta drugo. Onda kreće ignorisanje, smeštanje, neprekidna svađa i shavate da su studije ipak precenjene i želite da ih napustite .
Da do svega ovoga ne bi uopšte ni došlo ili se bar sva ova drama javljala u manjoj meri, ODMAH prvog dana sastavite zajedno sa svojim cimerima raspored kada će ko da obavlja kućne poslove i napišite svi na papir šta vam smeta i nećete da trpite, taj papir stavite na neko vidno mesto ( na primer na frižider) i trudite se maksimalno da se svega toga pridržavate. Ovo bi trebalo da sastave i oni koji žive sa najboljim prijateljem da ne bi došlo do bespotrebnih svađa i prekida prijateljstva zbog dve neoprane šolje. Nemojte nikada ni da pokušavate da učite u sobi, možda vaš cimer želi da spava pa mu smeta svetlo, da sluša muziku ili nešto slično i tada najčešće nastaje svađa. Vama smeta buka, on neće da se stiša jer ima puno pravo da u sobi radi šta želi i opet nastaje haos i liju se suze. Od samog početka stičite naviku da učite u biblioteci ili na nekom mestu koje je za to predviđeno. Tamo je tišina obavezna, ništa vas ne ometa, naučili ste sve što je trebalo za tih nekoliko sati i onda kada se vratite u sobu pravićete zajedno sa cimerom muzički spektakl i svi srećni i zadovoljni.
Uvek težite ka tome da budete tihi, obzirni, uredni i brižni jer ne možete od drugih to da očekujete ako vi sami niste takvi. Kada nastane neki problem, UVEK prvo pođite od sebe i razmislite da li ste vi to nečim izazvali ili se nekada tako ponašate pa ako ustanovite da ipak nije do vas, smireno porazgovarajte sa vašim cimerom. Evo jednog primera kako biste mogli nekome da saopšite nešto što vam smeta, a da to osoba ne shvati kao direktan napad na nju:
Iznerviralo vas je što vaš cimer nije očistio kupatilo za sobom...
„Ejj, stvarno je lepo živeti sa tobom,prija mi jako tvoje društvo...Znam da si jako zauzet/ zauzeta, ali bi mi mnogo značilo kada bi spremao/ spremala kupatilo za sobom zato što mi smeta kada uđem u prljavo kupatilo i žurim jako, a pre toga moram da ga čistim. Mnogo mi znači to što si toliko obziran/ obzirna i hvala ti puno što me razumeš. I molim te mi uvek kaži kada ti kod mene nešto smeta, da bismo to što pre rešili.“ (Prvo pohvalite cimera, onda dajte sugestiju i onda ga ponovo pohvalite. Tako će mnogo lakše podneti kritiku. Ovaj vid komunikacije je primenjiv u raznim prilikama.)
Naravno, ovo su samo loše strane deljenja životnog prostora sa nekim, mnogo više ima onih dobrih. Ne treba nikako da zaboravimo na one lude žurke u stanu, sklapanja divnih I trajnih prijateljstava i komičnih doživljaja koje ćete pamtiti ceo život i prepričavati vašoj deci. Nadamo se da smo vam bar malo približili šta vas to čeka prilikom studija i da su vam saveti pomogli. Puno sreće u zajedničkom životu odnosno opstanku!
Napisala: Dobričinac Sara