Izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju Ministarstvo pokušava da uvede red u nekoliko oblasti. Glavne teme u vezi sa kojima teče rasprava i koje su ključne za visokoškolske ustanove i studente jesu proces akreditacije, naročito doktorskih studija, kao i broj ispitnih rokova.
Proces akreditacije je očigledno pokazao određene mane i potrebno je da bude transparentniji, ali, pre svega, da rezultati akreditacije donesu kvalitet visokom obrazovanju u Srbiji.
U vezi sa doktorskim studijama, izmene Zakona su odgovor Ministarstva na „akademske skandale“ koji su potresali Srbiju u prethodna tri-četiri meseca, tj. sumnji da je nekoliko doktorskih disertacija plagirano. Uvođenje registra svih doktorskih disertacija je svakako korak napred i pozitivna stvar, a u kombinaciji sa novim sistemom akreditacije doktorskih studija trebalo bi da dovede do boljih rešenja. Međutim, pravilnici o doktorskim studijama i procesu odbrane disertacije imaju elemente akademske čestitosti i tačnih uslova koje doktorand mora da ispuni da bi uopšte došao u priliku da brani disertaciju. Problem je u tome što se pravilnici i uslovi ne poštuju uvek. Sa druge strane, postoje primeri dobre prakse, poput Fakulteta političkih nauka koji je 2012. godine usvojio Pravilnik o akademskoj čestitosti studenata Univerziteta u Beogradu – Fakulteta političkih nauka, gde se svi studentski radovi proveravaju pomoću softvera za otkrivanje plagijata – od seminarskih preko master radova do doktorskih disertacija.
Kada je reč o studentima, ključna promena je smanjenje broja ispitnih rokova u akademskoj 2014/15 sa šest na pet, a u 2015/16 na četiri ispitna roka. Ovo je dobra odluka koja će uticati na radne navike studenata, a korak napred je da postoje samo dva ispitna roka – po jedan nakon oba semestra. Međutim, da bismo uspešno sproveli taj proces, ne smemo zanemariti i drugu komponentu tog procesa, a to je usklađivanje programa sa sistemom rada i ocenjivanja, tako da se najveći deo ispitnih obaveza izvršava tokom semestra, odnosno kroz predispitne aktivnosti, a da na završnom ispitu studenti imaju samo mali deo obaveza (procentualno 10 do 30% ocene se osvaja na završnom ispitu). Ukoliko se ne desi promena sistema ocenjivanja, a broj rokova se smanji i nakon 2016. godine, tada će studenti biti u problemu. Potrebno je ova dva procesa sprovesti istovremeno, kako bismo dobili najbolje rezultate, a to je da studenti budu podstaknuti da svoje obaveze izvršavaju u toku semestra – zato što postoje samo dva ispitna roka, ali i zato što najveći deo obaveza izvršavaju tokom predispitnih obaveza (kolokvijumi, vežbe, seminarski radovi).
Predložene izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju jesu mali korak napred u otvorenim oblastima, ali je pitanje na koji način će nove mere i procedure biti sprovedene. Takođe, ostaje niz otvorenih pitanja i problema u visokom obrazovanju koji zahtevaju donošenje potpuno novog zakona.
Boban Stojanović
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu