Upoznali smo vas sa poznatim slikarom Pajom Jovanovićem, akademikom koji potiče iz naše male varoši, a proslavio se po skoro čitavom svetu svojim velikim talentom i umećem. Spomenuli smo da je imao više braće i sestara, a jedan od njih je i Milan Jovanović koji nije ostao u senci brata, već dao veliki doprinos srpskoj kulturi kao fotograf-portretista poznatih savremenika.
Milan Jovanović je bio jedan od najboljih srpskih fotograf-portretista koji je ovekovečio gotovo sve poznatije i viđenije ličnosti u Srbiji krajem 19. i početkom 20. veka.
Rođen je u Vršcu, oktobra 1863. godine, kao najmlađi sin Svetislava Jovanovića, uglednog vršačkog slikara, i majke Ernestine. Imao je sedmoro braće i sestara. Milan je jos kao dečak imao prilike da pomaže u očevom ateljeu, koji se nalazio kod Gradske kuće u Vršcu.
Krajem sedamdesetih godina 19. veka, pridružuje se starijem bratu Paji Jovanoviću, kasnije poznatom slikaru, koji je u to vreme studirao u Beču. Početkom osamdesetih godina, sa braćom Svetislavom i Pajom kratko je boravio u Parizu, Minhenu i Trstu, sve dok se 1887. godine nije preselio u Beograd i otvorio vlastiti fotografski atelje u samom centru Beograda, na Pozorišnom trgu (danas zgrada Kulturnog centra), a kasnije na Obilićevom vencu.
Godine 1889, Milan Jovanović se oženio Darinkom Hadži Kostić, a venčani kum im je bio Branislav Nušić. Imali su tri sina, Stevana, Dušana i Pavla.
Tokom dve i po decenije uspešnog delovanja u fotografiji Jovanović se ispoljio u različitim temama od kojih je najdominantnija fotograf-portretista, i ta titula ga je pratila tokom celog radnog veka.
Najveći doprinos srpskoj kulturi dao je velikom grupom portreta savremenika. Njegovim fotografskim aparatom zabeleženi su likovi akademika, književnika, slikara, novinara, političara i mnogobrojnih drugih znamenitih ličnosti tog vremena. Ostvario je antologijske portrete, a 1893. postaje dvorski fotograf kralja Aleksandra Obrenovića. Od 1896. bio je i dvorski fotograf kneza Crne Gore i Brda. Uradio je gotovo sve zvanične portrete kralja Petra Prvog Karađorđevića i članova njegove porodice od 1904.godine.
Početkom Prvog svetskog rata napusta Beograd i odlazi u Firencu. U Srbiju se vraća 1920. godine, gde jos nekoliko godina radi kao fotograf, a kasnije se posvećuje proučavanju filozofije.
Umro je 17. marta 1944. godine
Njegove fotografije se nalaze u zbirkama Muzeja primenjenih umetnosti, Istorijskog muzeja Srbije, Muzeja grada Beograda, Biblioteke SANU, Arhivi Srbije, ali i po mnogim privatnim kolekcijama i porodičnim zbirkama.