Budući inženjer i dizajner. Zaljubljenik u univerzum.
Ukoliko ove godine planirate upis na fakultet, a još niste počeli sa pripremama za prijemni, početak meseca maja jeste krajnje vreme za to. Iako na velikom broju fakulteta kursevi pripremne nastave uveliko traju, postoje oni koji upravo u maju i junu organizuju intenzivnije kurseve. Za vas smo istražili koji su to fakulteti u Novom Sadu i Nišu. Cena pripremne nastave na većini ovih fakulteta kreće se oko 10.000 dinara, dok je na nekima od njih ona besplatna.
Univerzitet u Novom Sadu
Pravni fakultet organizuje pripremnu nastavu iz predmeta Istorija i Ustav i prava građana. Nastava se organizuje u tri identična ciklusa koji traju po tri dana, tako da je dovoljno pohađati jedan od ovih ciklusa. Drugi ciklus će se održati 14, 21 i 28. maja, a prijave traju do 11. maja. Treći ciklus traje od 13. do 15. juna, a prijave se vrše do 8. juna. Za pohađanje ove nastave neophodno je izdvojiti 10.000 dinara.
Fakultet tehničkih nauka, pored kursa pripremne nastave koji je u toku, u junu će održati dodatne kurseve u zavisnosti od interesovanja učenika. Takođe, poslednje nedelje pred prijemni ispit, biće održani kursevi ponavljanja gradiva sa fondom od 20 časova. Informacije o terminima održavanja kurseva u junu biće naknadno objavljene na sajtu fakulteta. Pored studijskih programa na kojima se polaže matematika na prijemnom ispitu, ovi kursevi obuhvataju pripremu za upis i na studijske programe Arhitektura i Scenska arhitektura, tehnika i dizajn.
Filozofski fakultet organizuje različite aktivnosti kako biste blagovremeno dobili sve potrebne informacije koje vas zanimaju o upisu, studijskim grupama i programima koji su akreditovani na ovom fakultetu. Pojedini odseci organizuju i pripremnu nastavu, a svi odseci vam nude različite termine Otvorenih vrata u kojima se možete raspitati o svemu što vas zanima kod stručnog osoblja.
Prirodno-matematički fakultet organizuje besplatnu pripremnu nastavu koja traje do juna meseca, a u junu mesecu održaće se još dva predavanja. Za prisustvovanje na predavanjima nije potrebno prethodno se prijaviti, dovoljno je samo doći na vreme, po dogovorenom rasporedu koji možete naći na sajtu fakulteta.
Poljoprivredni fakultet organizuje besplatnu pripremnu nastavu iz sledećih predmeta: matematika, biologija, ekonomika preduzeća i hemija.
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja pripremnu nastavu organizuje početkom juna meseca, a više informacija biće objavljeno na sajtu fakulteta.
Univerzitet u Nišu
Građevinsko-arhitektonski fakultet organizuje besplatnu pripremnu i konsultativnu nastavu na studijskom programu Građevinarstvo, iz predmeta matematika i tehnička mehanika. U terminima za nastavu obrađivaće se gradivo za prijemni ispit, a u terminima za konsultacije kandidati će moći da postavljaju pitanja iz oblasti gradiva za prijemni.
Ekonomski fakultet organizuje pripremnu nastavu iz sledećih predmeta: osnovi ekonomije (politička ekonomija), poslovna ekonomija (ekonomika preduzeća), matematika i sociologija. Pripremna nastava se organizuje u periodu između završetka nastave u srednjoj školi i prijemnog ispita na fakultetu (sredinom juna). Zainteresovani kandidati treba da se početkom juna prijave u Službi za studentska pitanja.
Elektronski fakultet organizuje pripremnu nastavu iz predmeta matematika u periodu od 13. do 24. juna, u terminu od 11 do 14 časova u amfiteatru A2. Prijava za pripremnu nastavu obavljaće se od 04. aprila do 06. juna na šalteru Službe za studentska pitanja fakulteta ili elektronskom poštom na adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , uz skenirani dokaz o uplati. Naknada za pripremnu nastavu iznosi 10.000 dinara.
Pravni fakultet će pripremnu nastavu organizovati iz predmeta Srpski jezik i Istorija. Nastava će se održavati u junu mesecu, kako radnim danima tako i vikendom, sa istim fondom od 40 časova. Radnim danima, nastava će biti organizovana u trajanju od dve sedmice, sa po četiri časa dnevno. Za one kandidate kojima je prihvatljiviji vikend, nastava će biti organizovana tokom dva vikenda, sa po deset časova dnevno. Naknada za pripremnu nastavu iznosi 10.000 dinara, odnosno 5.000 dinara po predmetu. Kandidati mogu da se opredele za slušanje pripremne nastave iz samo jednog predmeta, a oni koji slušaju oba predmeta, naknadu mogu platiti i u dve rate. Krajem meseca aprila na sajtu fakulteta biće istaknut način prijavljivanja, okvirni raspored nastave kao i ostale potrebne informacije.
Prirodno-matematički fakultet u saradnji sa Institutom za matematiku i informatiku organizuje besplatnu pripremnu nastavu koja će se tokom marta, aprila i maja odvijati subotama u trajanju od dva sata, sa početkom u 11 časova, a u toku juna u dogovoru sa kandidatima. Nastava će se odvijati do desetog dana pred prijemni ispit.
Tehnološki fakultet u Leskovcu organizuje besplatnu pripremnu nastavu u periodu od 08. do 10. juna, iz sledećih predmeta: crtanje, fizika, hemija i matematika.
Preuzeto sa: Portal Mladi
Knjižare Delfi započele su zanimljiv trend – svoje knjižare imenuju po najznačajnijim srpskim književnicima. Nakon prvih imenovanja knjižara u Beogradu, jedne u Vasinoj ulici koja nosi ime po velikom srpskom piscu Milošu Crnjanskom i jedne u Ulici Stanoja Glavaša nazvane po Momi Kaporu, srpskom slikaru, književniku i novinaru, vršačka knjižara će od 22. aprila nositi ime Vasko Popa.
Na svečanosti imenovanja knjižare „Vasko Popa“ koja počinje u 17 sati u petak, 22. aprila, svoj roman prvenac “Drvo života” promovisaće Kristina Kovač, a gost će biti i Vanja Bulić, čija je nova knjiga “Zašto Bog nema auto” od nedavno u prodaji.
Na dan svečanog otvaranja i imenovanja knjižare na Trgu Svetog Teodora Vršačkog 5, 30 najnovijih Laguninih naslova biće na specijalnom popustu od 30 odsto.
Pored mnogobrojnih popusta očekuju vas i pokloni uz svaku kupovinu.
Vasko Popa je rođen u Grebencu, selu nadomak Vršca, ali su se njegovi roditelji ubrzo nakon njegovog rođenja preselili u Vršac. Tu je završio osnovnu školu i gimnaziju i napisao prve pesme. Nakon mature odlazi u Beograd gde upisuje književnost na Filozofskom fakultetu, a onda iznenada prelazi na Tehnički fakultet. Drugi svetski rat ga zatiče kod kuće u Vršcu, ali on uspeva da pobegne i već u septembru 1941. u Bukureštu upisuje studije medicine. Međutim, ni medicina ga nije naročito zanimala, pa se već naredne godine seli u Beč, gde upisuje filozofiju. Jedan je od najprevođenijih jugoslovenskih pesnika, njegova dela su prevođena na engleski, španski, nemački, italijanski, francuski i druge jezike, a i sam je dosta prevodio sa francuskog. 29.maja 1972. osniva Književnu opštinu Vršac – KOV, a iste godine postaje dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Više o njemu možete pročitati ovde.
April – doba kada srednjoškolci jure da završe godinu, maturanti intenziviraju pripreme za prijemni, a studenti kunu što njihov fakultet nema i aprilski ispitni rok kao fakultet njihovog cimera. Sa porastom temperature i brojem cvrkutavih ptica, teško je koncentrisati se na učenje.
Recimo, imate sila božija teorije da naučite, pitate se da li je fakultetska diploma vredna ovolikog mučenja, sumnjate u samu bitnost obrazovanja, zanima vas kako su drugi uspevali da završe fakultete i da nauče sve te knjige, a i dalje daju osećaj da su manje obrazovani od vas etc etc. Kao srednjoškolac, još uvek ne znam koliko gradiva i knjiga studenti moraju da drže u malom prstu da bi položili ispit, ali znam da većina izgubljena u hrpi papira, skripti, knjiga zaboravi da je tu da bi unapredila sebe i svoje znanje, a ne da bi zaradila ocene i na kraju imala diplomu.
Iz tog razloga želim da podelim sa vama neke od svojih saveta za učenje.
Lude teorije
Moja omiljena tehnika je smišljanje „ludih teorija“ posle čitanja lekcije. Primer: Grof Đan Galeaco Ćano, ministar inostranih poslova fašističke Italije, nije bio samo veliki plejboj, nego je prikriveno voleo da se udvara i muškarcima, što je omogućilo bivšem predsedniku vlade Kraljevine Jugoslavije dr Milanu Stojadinoviću da dobije prijateljski ugovor sa Italijom, koja je od osnivanja zajedničke države bila protiv njenog nastanka i delovanja.
Tehnika „ludih teorija“ pomaže da mozak obradi činjenice plasirane u knjizi, omogućava razmišljanje o pročitanom (u malo drugačijem kontekstu nego prvobitno zamišljenom), zbog čega je mnogo lakše da informacije pređu iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje.
Crtanje dešavanja (dudl)
Ovo je još jedan način obrade informacija koji se može povezati i sa onim da neki ljudi mnogo lakše pamte vizuelno, kada povežu sliku sa pričom. Nespretan crtež čovečuljka sa bradom iznad koga je oblačić s rečima može podsetiti na nekog antičkog filozofa i doktrine koju je on propagirao. To svakako ne moraju da budu crteži akademskog slikara (uzmite ASAP Science kao primer).
Internet (YouTube)
Kad smo kod ASAP Science, postoji bezbroj jutjub kanala, kao i članaka na internet sajtovima, pa i aplikacija kao što su Khan Academy i Cousrera, koji lekcije objašnjavaju na neobavezan način, što može pomoći lakšem razumevanju gradiva. Fizika, kao najveći neprijatelj većine srednjoškolaca, ima svoje zakone objašnjene u primerima skejtbordinga ili tramboline ili slučaja kada vas udari auto i šta se dešava sa silama u tom momentu. Pored toga, internet daje priliku da se vidi i neka drugačija perspektiva, što olakšava građenje kritičkog mišljenja koje bi trebalo da je cilj obrazovanja društva.
Primeri
Ako obratite pažnju na predavanja dobrih profesora, mnogi od njih koriste primere iz svakodnevnog života. To u stvari predstavlja način da nove pojmove povežete sa nečim što vam je već dobro poznato.
Razgovor
Znate kako u školama niko ne neguje timski rad (prepisivanje)? Problem s tim je što se stvara nepotrebna konkurencija između đaka koji bi više beneficija imali kada bi sve gradivo koje su sami prešli diskutovali sa svojim kolegama. Time dobijate i preslišavanje, ukazivanje na nedostatke u znanju, i tuđe mišljenje, možda debatu koja je odlično pomagalo pri boljem pamćenju.
Pravilo 2 minuta
Ovu tehniku sam ostavila za kraj, ali ne zato što je manje bitna; naprotiv, ova je najbitnija – morate da počnete da učite. Naišla sam na nju u svojim momentima prevelike lenjosti. Gledajte na produktivnost kao virus - kada jednom počne, vrlo brzo se širi. Ovo znači da sednete da učite samo dva minuta. To nije teško, zar ne? Veoma je teško naterati sebe da počnete, ali dva minuta učenja nikoga nije ubilo.
Kad sve drugo propadne, imate sebe. Tako je i kad učite. Svako ima svoju tehniku učenja, ali mnogi zaboravljaju koliko učenje može da bude zabavno. Eksperimentišite i nađite ono što najbolje odgovara vama, a što će vas obrazovati po pravoj definiciji te reči.
Za kraj ću vam reći ono što je Buda poručio svojim sledbenicima – nemojte mi verovati na reč, pokušajte tehnike sami.
Ljudi su svoja tela obeležavali tetovažama hiljadama godina. Ovaj trajni dizajn – nekada običan, nekada detaljan, uvek ličan – služio je kao amajlija, statusni simbol, izjava ljubavi, znak religioznih verovanja, ukras, a nekad čak i kao način kažnjavanja.
Najranije pronađene tetovaže na Ledenom čoveku iz oblasti sadašnje italijansko-austrijske granice okvirno govore o 5200. godini pre nove ere. Naučnici smatraju da su, zbog naizgled nasumičnog položaja tačaka i linija istetoviranih na njegovom telu, tetovaže tada korišćene u svrhe otklanjanja bolova. Na mumijama egipatskih žena pronađene su razne vrste tetovaža, za koje je spekulisano da su znakovi da su prostitutke, vračare ili jednostavno, ritualno istetovirane tokom trudnoće da bi porođaj što bolje prošao i za majku i za dete.
Tetovaže su popularne i u modernom društvu, naravno, u drugačijem obliku od prvobitnog, ali s nepromenjenim značenjem. Ljudi često odlučuju da istetoviraju sliku, simbol, nešto što ih podseća na izgubljenu voljenu osobu. Iako nije novina, praksa u tetoviranju kojoj poslednjih godina raste popularnost jeste mešanje mastila sa kremiranim ostacima voljene osobe. Zove se komemorativno ili ritualno tetoviranje. Za neke je ovo vrlo morbidno, a za neke samo jedan od načina da svoje voljene čuvaju blizu sebe do kraja svog života. Ovaj proces se uglavnom obavlja „underground“ i nemaju svi tattoo-majstori ni hrabrosti, a ni želje da se upuste u ovaj zdravstveno nepredvidiv poduhvat. Nuspojave mogu biti da se telo po primanju takve miksture mastila ponaša kao da je na kožu naneto strano telo, te niz problema može biti izazvan, od odbacivanja do inficiranja. Međutim, oni koji se ovakvim tetoviranjem bave tvrde da je količina korišćenog pepela kremirane osobe mikroskopska, kao i da preduzimaju sve mere kako bi sterilisali i osigurali ovaj miks mastila.
U drugom delu liste trilera preporučujemo vam knjige zbog kojih će vam srce brže kucati. Tema sledećeg meseca su komedije, a predloge knjiga, filmova i serija ove tematike ostavite nam u komentarima.
Vanja Bulić „Teslina pošiljka“
Na ruševinama Narodne biblioteke, uništene tokom bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine, jednog sunčanog beogradskog jutra pronađeno je telo nemačkog novinara Riharda Genca. Taj događaj označiće početak potere za ubicom koja će novinara Novaka Ivanovića uvesti u lavirint laži, obmana, obaveštajnih intriga, istorijskih nepravdi, međunarodnih zavera... A na samom kraju tog lavirinta čeka šokantna istina. Posle serije ubistava i otmica, na prvi pogled međusobno nepovezanih, Novaku postaje jasno da je postao pion u igri moćnika čiji je jedini cilj pronalaženje Teslinih „zraka smrti“. Tesla je tvrdio da je taj pronalazak namenio svojoj otadžbini. Da li je pronalazak uoči rata stigao u Srbiju i da li se nalazio baš u Narodnoj biblioteci, čija je celokupna arhiva trebalo da bude izmeštena u manastir Blagoveštenje? U toj arhivi se nalazilo i Miroslavljevo jevanđelje, ali ga je neko uoči bombardovanja sakrio u manastir Raču. Da li su tada sklonjeni i Teslini pronalasci? Intervju o ovoj knjizi sa autorem možete pročitati ovde.
Stiven King „Isijavanje“
Džek Torens, njegova žena Vendi i sin Deni useljavaju se u hotel „Vidikovac“, gde je Džek dobio posao kućepazitelja za vreme zime. Mesecima odsečeni od civilizacije, Džek pokušava da se izbori sa alkoholizmom i napadima besa dok piše nov pozorišni komad. Međutim, sile tame koje borave u hotelu „Vidikovac“ – koji ima dugu istoriju nasilja – žele da se dočepaju Denija zbog njegovih snažnih prekognitivnih sposobnosti i služe se Džekovim slabostima kako bi ugrabile dečaka...
Sergej Lukjanjenko „Straža sumraka“
Moskovskim ulicama šetaju Ini, koji poseduju natprirodne moći i sposobnost da ulaze u Sumrak, paralelni svet senki. Svaki Ini podanik je Tame ili Svetla. Antonov odmor neplanirano je prekinut hitnim pozivom šefa Noćne straže. Geser je dobio anonimnu poruku u kojoj piše da je Tama čovečanstvu otkrila istinu o svojoj vrsti i da namerava da preobrati ljude. Poruka je takođe poslata i Zavulonovoj Dnevnoj straži i Inkviziciji, ali samo mali broj Tamnih zna za ovo. Dnevna i Noćna straža moraju da udruže snage kako bi što pre otkrili krivca. Anton je predstavnik Svetla, dok Tama šalje Kostju. Istražujući ovaj slučaj, Anton sve više počinje da sumnja u svog šefa – čoveka koji ga je izabrao da ispita slučaj…
Ju Nesbe „Lovci na glave“
Roger Braun je lovac na glave. Sebe smatra najboljim ali i najlošije plaćenim agentom za zapošljavanje u celoj Norveškoj. Žena mu je lepa i skupa, baš kao i vila u kojoj živi, pa je prinuđen da krade dragocena umetnička dela. Klas Greve je savršen kandidat za svako direktorsko mesto. Osim toga, poseduje i velike seksualne apetite, kao i Rubensovu sliku vrednu na stotine miliona. Kad bi se Roger Braun dokopao te slike, svi njegovi finansijski problemi bili bi rešeni, a žena Dijana zauvek njegova. Dijana želi galeriju slika. I dete. Svi nešto žele. Svako mora nešto – ili nekog – žrtvovati da to dobije. Počeo je lov na glave.
Robert Ladlam „Faktor smrti“
Četiri osobe umiru od nepoznatog virusa koji preti opstanku čovečanstva, a među njima i verenica pukovnika Džona Smita. Ožalošćeni i gnevni Smit ima dokaze da neko, negde poseduje virus i da preti pandemijom koja bi mogla da ugrozi milione života. Pošto ne zna kome da se obrati niti kome može da veruje, Smit odlučuje da oformi tim za borbu protiv ove smrtonostne zaraze. Kako se broj smrtnih slučajeva povećava, Smit shvata da ga potraga vodi do najviših nivoa vlasti i najmračnijih delova planete. Njemu i njegovom timu ne preostaje ništa drugo nego da pronađu zlog genija koji je rešio da ih uništi.
Erik Aksl Sund „Vrana“
Psihoterapeutkinja Sofija Seterlund istražuje dva klijenta: Semjuela Baija, dečaka-vojnika iz Sijera Leonea, i Viktoriju Berjman, ženu sa nezalečenim ranama iz detinjstva. U međuvremenu, u grmlju pored stanice metroa u centru Stokholma pronađen je mrtav dečak u mumificiranom stanju. Istragu ubistva vodi detektivka Šanet Ćilberj, a lekar-patolog koji radi na slučaju je Ivo Andrić, čovek koji je u Švedsku došao nakon što je u ratu u BiH ostao bez svega. Niko ne može da ostane ravnodušan pred užasno okrutnim ubistvom tog neidentifikovanog dečaka, koji je po svemu sudeći ilegalni doseljenik u Švedsku. Policija tapka u mraku i ne nailazi na prave tragove, a po gradu se jedno za drugim pojavljuju tela ubijenih dečaka. U policijskim akcijama razotkriva se mreža pedofila i trgovaca decom kao seksualnim robljem, ali ubica im stalno izmiče iz ruku... Detektivka Šanet Ćilberj i terapeutkinja Sofija Seterlund suočavaju se sa istim pitanjem: koliko patnje čovek može učiniti drugima pre nego što prestane da bude čovek i postane čudovište?
Kler Kendal „Knjiga o tebi“
Klarisa sve više strahuje od svog kolege Rejfa. On ne želi da je ostavi na miru i ne prihvata njeno odbijanje. Uvek je tu. Laknulo joj je kad su je odabrali da bude u poroti. Sudnica je bezbedno utočište u koje Rejf ne može da dopre. Ali kako se burna priča o kidnapovanju i zlostavljanju nastavlja, Klarisa primećuje sličnosti između onog što se njoj dešava i onog što se dogodilo mladoj ženi na klupi za svedoke. Shvativši da je na njoj da sve dokaže, Klarisa raspreda zamršeno klupko mračne bajke u koje ih je Rejf upleo i shvata da je kraj koji je on izmaštao stravičniji od svega što je mogla da zamisli.
Ser Artur Konan Dojl „Avanture Šerloka Holmsa“
Moje ime je Šerlok Holms. Moj posao je da znam ono što drugi ljudi ne znaju. Nijedan od slučajeva koji dospeju kod mene nije običan. Ja sam poslednja nada. Poznat po pažljivom posmatranju i logičkom zaključivanju, Šerlok Holms sposoban je da razreši misteriju a da ne napusti svoje odaje. Slučajevi, koji su za policiju preteški, za Holmsa predstavljaju priliku za zabavno mentalno razgibavanje. Što je misterija veća – detektiv je se radije prihvata. Uz uvek prisutnog hroničara njegovih istraživanja i nezamenljivog pomoćnika, doktora Votsona, Šerlok se upušta u dvanaest napetih avantura, obojenih njegovim duhovitim, britkim opaskama i nadasve harizmatičnom ličnošću. Zakoračite u viktorijanski London i upustite se u rešavanje misterija sa legendarnim stanarom Bejkerove ulice broj 221B. Svaki put kada se susretnem sa novim slučajem, ne mogu a da se ne setim Baksterovih reči i ne kažem: ’Evo, milošću božjom, ide Šerlok Holms.’
Milan Vidojević „Princ i fantom“
Istorijska istina o sudbini princa Đorđa Karađorđevića, koji je proveo petnaest godina u duševnoj bolnici u Toponici kod Niša, prepliće se u ovom romanu sa okultnim i magijskim. Na početku Drugog svetskog rata, u okruženju kome ne pripada, princ Đorđe pokušava da otkrije misterioznog ubicu koji zastrašuje bolesnike ali i da utiče na odluke kraljevske porodice. Tajnu istoriju čovečanstva preneće mu jedan neobičan posetilac i tako potvrditi neprolaznost ljudskih vrednosti. Ljudsko znanje je ponekad kao naprslo ogledalo u kome se stvarna slika prepliće sa izobličenom. U tom međuprostoru magijsko i okultno mogu imati snažan uticaj. "Roman Princ i fantom slika je istorijske epohe u kojoj su dinastička trvenja i individualni napor da se pobede iskonsko zlo i pretnja etosu dramatično prikazani."
Džejn En Krenc „Budna sanjam“
Izabel analizira snove drugih ljudi. Međutim, san jednog čoveka postaće njena opsesija...
Kada upozna Elisa Katlera, Izabel Rajt će pomisliti da su se ostvarili svi njeni snovi o savršenom muškarcu. On je njen pacijent i intrigantan muškarac koji u snovima može da rešava zločine. Ona, takođe, može da predvidi budućnost dok sanja. Međutim, uskoro će ostati bez posla: njen mentor i šef, pronađen je mrtav u svojoj kancelariji. Ralf, njegov sin i naslednik, otpustiće Izabel, ne znajući da ona zapravo radi za tajnu vladinu organizaciju.
Tada počinje noćna mora: Izabel i Elis naći će se u opasnoj mreži strasti, izdaje i ubistava.
Nisam sigurna da li postoji osoba koja ne želi da dobije glavnu premiju na lotou – kome bi smetalo, u trenutnoj ekonomiji, bez imalo muke da se izvuče iz finansijskih poteškoća. Isto tako nisam sigurna koliki procenat nas zaista uplaćuje loto tiket. Mogućnost dobitka jeste mala, ali nije manja od... pa, nikakve. Zašto onda ne činimo prvi korak, zašto ne uradimo nešto po pitanju svojih želja, ma koliko teško dostižne one bile, kao što je dobitak na lotou?
Ono što ljude razlikuje od ostalih životinja jesu reči. Koristimo ih svakodnevno u komunikaciji sa drugima, da iskažemo svoje ideje, misli, komentare; koristimo ih kada ih niko ne čuje sem nas. Takođe smo veoma maštoviti, tako da ono što kažemo ne mora nužno biti istina. Nemojte se zavaravati da niste kreativni, svaki put kada hiperbolišete neku priču u stvari ste joj dali svoj pečat koji dolazi baš iz vaše mašte. Zbog toga, za sve naše želje reči nisu dovoljne. „Dela, ne reči“ – kratka, ali nikako jednostavna rečenica, jer, „lakše je reći nego uraditi“, ne? Ova rečenica korišćena je u borbi sufražetkinja kada su se borile za prava žena, moje pravo da sada slobodno pred vama iskazujem mišljenje, za čiju slobodu da gradim su one zaslužne. Feministička borba je bila sve samo ne mirna i rečita. Počelo je rečima i mirnim protestima koji su se zanemarivali, dok pokret Emelin Pankurst nije shvatio da dela govore glasnije od reči. Njihov prkos vlasti, kamenovanje i uništavanje bitnih zgrada kao što je Kuća Parlamenta, štrajk glađu na koji su vlasti odgovorile nasilnim hranjenjem zatvorenica, koje, iako su se borile za svoja politička prava, nisu dobile status političkih zatvorenika. Najradikalnije praćenje mantre „dela, ne reči“ bilo je od strane Emili Vilding Dejvison koja je stala pred kraljevog konja u galopu i ubrzo umrla od zadobijenih povreda. Ove žene, ne samo da su izašle van granica svoje prijatnosti, nego su nebrojano puta rizikovale svoje živote u nadi da će jednoga dana možda one, možda neko drugi ispuniti njihove želje i snove, a to je politička, pravna i ekonomska jednakost muškaraca i žena.
Šta onda nas, ljude sa nebrojano manje muka od njih i mnogih drugih ljudi koji su se borili za svoje želje, sprečava da uradimo nešto, umesto samo da govorimo, želimo i obećavamo? Veoma je teško izaći iz zone komfora, iskoračiti iz sveta kome već poznajemo svaki ćošak. Kao svesna bića, mi smo u neku ruku osuđeni da patimo – možda za stvarima koje nemamo, a želimo ili stvarima koje smo nekada imali i ljudima koje smo nekada poznavali, a sada su van domašaja. Cenim da je to da bismo se zaštitili, naše telo služi kao oklop duši koju želimo da sakrijemo, koja je neizmerno ranjiva i koju je neverovatno teško zaceliti. Zato duša svesno i ne dozvoljava telu da radi, da dela, nešto što duši već nije poznato, nije provereno da je potpuno sigurno i neće se ispostaviti kao novi nož. Nije bitno šta želimo da uradimo od svog života, koju svrhu želimo sebi da odredimo, ali bitno je da svoje želje ispunimo.
Zašto? Naši životi su apsolutno nebitni, kada se uporedimo sa ostatkom postojanja. Postojao je život pre nas, svakako će postojati i posle. Mi smo konačne jedinke u beskonačnom kontinuumu, te zašto bi naš jedan život bio toliko bitan? Zato što imamo samo sebe – jedan jedini život koji smo dobili, iako ga nismo tražili, pa onda, kad smo već tu, jelte, treba napraviti najbolje od onoga šta imamo.
A kako to dobiti? Taj odgovor vam ja ne mogu dati.
Bernard Šo je rekao da život izjednačuje sve, a smrt otkriva istaknute.
Kako onda želite umreti? Volim da se nadam da je odgovor svima isti kao moj: da umrem kao neko ko je živeo život kakav je želeo.
I zapamtite: najbolji plesači nisu izašli na scenu i rekli: „Ja ću biti najbolji“; ne, oni su izašli i igrali.
Nedavno sam pogledala jedan film (Ask me anything) koji se završio rečima majke: „Ko bi želeo da povredi moju ćerku? Odgovor koji sam dobila je: SVI.“
Ako razmislite o ovome, može se pokazati tačno ne samo za njenu ćerku, nego za sve ćerke na svetu. Koliko god se feministički pokret trudio da uvede jednakost polova u globalnom društvu, feminizam i dalje nosi negativnu konotaciju. Feministkinje su smatrane lezbejkama koje mrze muškarce, nezadovoljnim ženama koje očekuju specijalan tretman. Naravno, ovo nikako nije tačno. Ljudi zamenjuju želju za jednakim pravima u političkom, društvenom i ekonomskom smislu sa posebnim tretmanom. Svakako, dominacija patrijarhata u zapadnjačkim kulturama je itekako doprinela ovom stavu.
Nije lako kada te okruženje smatra đavolom. Ako ukucate „devil woman“ u gugl pretraživaču, videćete koliko je filmova i pesama snimljeno baš sa tim nazivom, a da ne govorimo o nosiocima pop kulture koji kroz neki tekst provuku dijaboličnu prirodu žene. Otkud to ako smo slabija bića? Zar nisu Đavo i Bog u ravni sa pravima i moći, samo je na našoj volji da li ćemo prodati dušu đavolu ili posvetiti život Bogu?
U poslednjih 100 godina, prava žena, koja su podstakla napredovanje drugih grupa u društvu, znatno su se poboljšala. Dobile smo pravo na glas na izborima, pravo na obrazovanje, na zaposlenje (pa izašle smo iz kuhinje, zar ne?), možemo da pržimo gume na asfaltu (donekle), jer sada imamo pravo na vozačku dozvolu i svoj prvi VolksWagen bubu, možemo da izlazimo vikendom, konzumiramo duvan i alkohol i tako dalje. Sufražetkinje su odradile đavolski posao svojim protestima, planovima, pobunama, bile prisilno hranjene u zatvorima u kojima su štrajkovale glađu da mi danas dobijemo prava koja su muškarci dobili samim tim što su se rodili sa više testosterona.
Feministički pokret je tu, na čelu sa ženama kao što su Bijonse i Ema Votson, da pokaže ženama, ali i muškarcima, da su dovoljno snažne da budu jednake u društvu, da su ništa drugo do ljudi. Nažalost, i dalje nam je potrebna zaštita, koliko god mi snažne žene to mrzele da priznamo. Treba nam zaštita kada smo objektivizovane. Prolazimo kroz lupe i mikroskope kritizera svaki put kada izađemo iz kuće, da li smo obukle nešto prekratko, preusko, preotvoreno i procenjuje se šta to govori o našem moralu. Seksualni čin žene nije isto što i seksualni čin muškarca gledan kroz oči društva, jer je muškarac sa većim brojem partnerki šampion, dok je devojka… pa, znate. Vekovno je mišljenje da je devojka prljava i okaljana kada njena nevinost bude „oduzeta“. Treba nam zaštita kada se momci zabavljaju između sebe kada devojke nazivaju pogrdnim imenima, kada joj uzvikuju ili zvižde na sred ulice. Treba nam zaštita kada jedini razlog za ostanak u vezi postane da li ćemo se potpuno predati i dozvoliti seksualni odnos. Treba nam zaštita kada mi snosimo krivicu za skrhavanje tuđeg ega kada nismo htele da ga zavlačimo, htele da ispadnemo fer, a za uzvrat dobile neumesne epitete. Treba nam zaštita kada nas osuđuju zbog istih eksperimenata koje i naši muški vršnjaci obavljaju. Treba nam zaštita kada je mršava devojka lepša od debele, bez obzira na zdravstveno stanje bilo koje; kada nam je za lepotu potrebno čupanje obrva, depilacija svih delova tela, koliko god bolna bila, skidanje dlaka koje su prirodne za našu vrstu. Treba nam zaštita kada nije lako dostupna reproduktivna zaštita za žene, kao što su kontracepcione pilule, za koje, kao i kada kupujemo kondome za partnera, apotekar/ka ima spreman pogled ispod obrva, iako si prošla svakakve zdravstvene analize da bi dobila pravu dozu, s obzirom da je veoma opasno uzimati ih na svoju ruku (rodiš mečku da ne bi rodila dete). Okej, nije zaista tako. Posle sve obuke i svih šatro bolesnih starkelja koje se boje smrti sa druge strane pulta, farmaceutkinja je u stvari presrećna što pazite na svoje zdravlje i donosite pametnu odluku da ne rodite dete u današnjoj ekonomiji i svetu gde je neprijatno ići kod ginekologa, a još gore imati abortus.
A kada nam najviše treba zaštita? Dok i dalje postoje izgovori za silovanje. Ne postoji izgovor za silovanje. Tačka. Koliko god joj je suknja bila kratka, koliko god nije nosila grudnjak, koliko god je bila pijana, šta god da je radila, ona nije kriva – ne znači ne. Problem nastaje i kada se devojka oseća sramno i manje vredno za nešto što nikako nije njena krivica. Kao što seksualni čin ne predstavlja samo penetraciju, tako i seksualno zlostavljanje može biti kompleksnije nego što se čini. Čak i ako je ona svojevoljno krenula sa tobom, ali se predomislila u jednom trenutku, rekla ti da ne želi više da bude tu, da treba da prekineš sa svim što si radio, tvoje nastavljanje bi, da, bilo silovanje, nebitno da li je došlo do penetracije ili ne. Umesto da se dečaci od ranog doba uče šta znači seksualni pristanak, kao društvo smo navikli da učimo devojke da se plaše da idu same ulicom, bilo noću ili danju, da se paze „velikih čika“ koji ih mogu kidnapovati i prodati kao belo roblje, da se paze dečaka koji nisu naučili šta znači poštovanje žene, kome je ne isto što i da ako on to želi da bude. Problem je i što, koliko god se devojka osećala snažno, samouvereno, rečito, elokventno, inteligentno, sva njena moć nestaje kada je sama u prostoriji sa muškarcem, jer je on fizički superiorniji i njena lajavost ne može da se meri s njegovim mišićima.
Problem žene u 21. veku nije samo mesečni očajnički bol menstrualnog ciklusa, manje plate za iste poslove i manje mesta u izvršnoj i vrhovnoj vlasti popunjenih od strane žena, pogotovo ako mi, pripadnici zapadnjačke kulture, zaboravimo da u nekim istočnim delovima sveta žene rizikuju svoje živote da bi se obrazovale, bez čega je teško napredovati. U čak 29 zemalja sveta obavlja se čin sakaćenja ženskih genitalija pri rođenju (sečenje i ponovno šivenje genitalija, da kasnije žena ne može doživeti zadovoljstvo pri seksu). Pored svih ratova koji divljaju na istoku, postoje žene koje se stojički trude da dokažu da su sposobne i da mogu biti jednake u društvenom, političkom i ekonomskom smislu sa muškarcima.
Feminizam nam je potreban, zato što žene širom sveta svakodnevno moraju da trpe zlostavljanje samim tim što su rođene kao žene. Ne želimo specijalan tretman, nikako ne želimo da budemo žrtve – jedino želimo da nas u svakom pogledu smatrate ljudima, vredne jednakog poštovanja, jer to i jesmo.