Studentski pokret Novi Sad pokrenuo je peticiju za ukidanje dodatnih troškova studiranja, koju je do sada potpisalo oko 1.500 studenata. Oni od uprava fakulteta zahtevaju da na osnovnim i master akademskim studijama prestanu sa dodatnom naplatom redovnih usluga i troškova studiranja, koje su, kako kažu, studenti već regulisali školarinama ili budžetskim statusom.
  
Studentski pokret Novi Sad, za budžetske i samofinansirajuće studente, zahteva ukidanje naplate upisa u narednu školsku godinu, koji trenutno na svakom fakultetu iznose minimum 5.000 dinara, kao i ukidanje naplate overe semestra, prijave ispita, administrativnih troškova, usluga biblioteke i čitaonice, troškova izrade završnih radova...
Oni traže i reviziju cenovnika fakulteta, u stavkama poput izdavanja potvrda ili dokumenata, i smatraju da cena polaganja prijemnog ispita za kandidate ne sme biti veća od 1.000 dinara.
 
Studentski pokret podseća da je Savet Univerziteta u Novom Sadu, na predlog Senata UNS, na sednicama održanim u maju 2007. i februaru 2015. godine, odlučio da u redovne usluge, koje visokoškolska ustanova pruža, spadaju najmanje jedna prijava ispita i usluge administrativno-stručnih službi, što znači da su te usluge regulisane školarinom i budžetskim statusom za jednu školsku godinu i fakulteti ih ne smeju dodatno naplaćivati.
 
"Na osnovu prethodno iznetog zahtevamo od fakulteta da iskoriste autonomiju visokoškolskih ustanova i svoje pravne akte, odnosno statute fakulteta, usklade sa odlukom koju je doneo Savet UNS i prestanu sa dodatnom naplatom redovnih usluga i troškova studiranje", kažu u Studentskom pokretu Novog Sada.
 
Oni napominju da internet peticija nije njihov najjači argument, već brojnost studenata koji će izaći na jesenje proteste, i da uprkos različitim fakultetima koje studiraju i oblastima kojima se bave dele mnoge zajedničke probleme, a to su srozavanje kvaliteta obrazovanja i zavlačenje ruku u studentske džepove.
 
Peticija se može potpisati na ovom linku.
 
 
 Izvor: www.novisad.com
Objavljeno u Studentski život
četvrtak, 08 septembar 2016 10:46

Novosadski vodič za brucoše

Dobro nam došli, brucoši!
 
Kad kažem brucoši, mislim na mlade ljude koji izgubljeno lutaju po Kampusu* tražeći, kao, neke informacije preko telefona, al 'zalud, nigde ništa praktično objašnjeno.
Sećam se kada sam ja, ne tako davno, bila mali, izgubljeni brucoš, bačena u kampus pod parolom ''snađi se''. Pa u sred septembarsko/oktobarskog roka, cimaj sestru, cimaj ovog druga, cimaj onu drugaricu za informacije... Pošto ni na google-u nisam našla potrebne  informacije, odlučila sam da lutam i sama potražim šta mi je potrebno.
Srećom, Novi Sad nije toliko veliki i brz kao Beograd. U Novom Sadu uglavnom imaš sve na jednom mestu ili je smešteno jedno blizu drugog. Ali, svakako je potrebno da ti neko lepo objasni gde se šta nalazi.
 
Pa, da počnemo!
 
*Kampus - univerzalni naziv za deo Novog Sada gde se nalazi većina fakulteta, menze i ostale studentske ustanove
 
 
Menze(ili, da lepše zvuči, studentski restorani)
 
U Novom Sadu postoje zvanično 3 studentska restorana.
 
''Restoran 1'' se nalazi na Bulevaru Mihajla Pupina br. 18-20. Popularan naziv koji studenti koriste za njega je ''Bulevar'' ili ''Menza u centru''.
Da li vam znači nešto ako napišem Bulevar Mihajla Pupina? Ne baš, rekla bih. Ne poznaju svi najbolje Novi Sad po nazivima ulica, uglavnom se objašnjava po nekim značajnim ili popularnim mestima. Okej, možete da pogledate na Maps-u, ali da vam uštedim vreme. Bulevar Mihajla Pupina je ona široka ulica koja vodi od centra(recimo od Zare ili samog Bazara) do Varadinskog mosta(znate, onaj šareni most što noću sija u duginim bojama - ''Varadinska duga''). Do ove menze možete doći autobuskim linijama 3 i 9.
 
Što se tiče same menze, ona se nalazi bliže mostu, preko puta Dunavskog parka. O ponudi i usluzi ovog restorana iz priče znam da nije ništa mnogo drugačija od ostala dva restorana. Iz ličnog iskustva ne mogu ništa reći, jer svaki put kada sam otišla do te menze, bila je zatvorena. Lucky me. Uglavnom, to je manja menza, koja počinje sa radom krajem jeseni. U slučaju da živite u Petrovaradinu, Starom gradu ili na Podbari, ta menza vam je najbliža. U drugim slučajevima, tu su dve menze smeštene u samom Kampusu.
 
''Restoran 2'' je najveći studentski restoran sa kapacitetom od oko 10000 obroka dnevno. Poznatiji je pod nazivom ''Velika menza''. U ovoj menzi postoje tri linije, dve u prizemlju i jedna na spratu. Pod pojmom ''linija'' se podrazumeva put  od ulaza do hrane, najprostije rečeno. Postoje predrasude da  je u liniji 1 najbolja hrana. Zapravo sve dolazi iz iste kuhinje, a redovi su napravljeni da bi se smanjila gužva. Po mišljenju studenata iz moje okoline, najukusnija hrana se služi početkom obroka. Treća linija se otvara po potrebi kada je baš velika gužva, uglavnom za vreme ručka. Što se tiče kvaliteta hrane, sasvim je u redu, ponekad je manje ukusno, ponekad bih tražila porciju više, to je individualno. On podrazumeva mogućnost izbora: glavno jelo, supa ili čorba, salata, hleb i slatkiš/sokić/voće.Možete kombinovati, možete uzeti samo jedno, kako želite. Bitno je samo da imate karticu i žeton za pribor. 
 
Ovaj studentski restoran se nalazi u Ulici dr Sime Miloševića br. 2. Ali opet, pretpostavljam da vam ovo ne znači puno. Najjednostavnije rečeno, u moru zgrada sa fasadom od crvene opeke pored samog Kampusa, nalazi se Velika menza koja se razlikuje od drugih sličnih zgrada po velikoj reklami za Ultru. Ne možete pogrešiti. Pored te menze se nalaze studentske ustanove kao što je npr. Dom zdravlja, ali i studentski domovi ''Slobodan Bajić'' i ''Veljko Vlahović''.
 
''Restoran 3'' je takozvana Mala menza. Ona se nalazi na kraju Kampusa, tačnije iza PMF-a, kada se prođe FTN, a ukoso od Visoke Poslovne škole. Razlika od Velike menze je u samom nazivu. Ova menza ima manji kapacitet obroka i mesta, ali po mom mišljenju, ima mnogo ukusniji i raznovrsniji izbor hrane. Opet kažem, to je individualno. Još jedna od razlika jeste u tome što na kraju obroka, u Velikoj menzi samo stavite tacnu sa priborom na pokretnu traku i sačekate žeton, dok ovde odvajate posebno tanjire, činije i pribor i istresete tacnu pa tek onda stignete do žetona. O ljubaznosti tetkica(kako ih ja zovem) neću da pričam. To je priča za sebe i zavisi od položaja kosmičkih pojava i ustajanja na levu ili desnu nogu. :)
 
Do Kampusa možete stići autobuskim linijama 1, 4, 8, 9, 11, 13.
 
RADNO VREME
 
Mala menza počinje sa radom krajem avgusta, dok Velika menza počinje početkom septembra.
 
Doručak: 07:00-09:00
Ručak: 11:00-15:00 (u Maloj menzi puštaju ranije)
Večera: 17:00-19:00 (u Maloj menzi počinje u 17:30)
 
Vikendom u menzi možete otići na ručak, dok je večera za poneti.
 
BLAGAJNA ISHRANE
 
Iza Velike menze nalazi se čuvena Fontana kod koje se skupljaju studenti, kao i prostorije gde vadite karticu i žeton i uplaćujete obroke - blagajna ishrane. Jedna od propratnih informacija je to da je minimalan broj obroka deset mesečno, dok je u trećoj dekadi meseca moguće uplatiti manje obroka. U slučaju da ne iskoristite sve obroke u toku meseca, oni će se preneti u sledeći mesec. Uslov za to jeste da u toku meseca nakon uplate iskoristite bar jedan obrok. Jedini izuzetak je mesec jul, rok za trošenje preostalih obroka, nakon čega se stanje na kartici anulira.
 
Brucoši mogu koristiti menzu od početka oktobra. Sam proces pravljena kartice je pomalo dosadan i ume se odužiti. Vodite računa o tome da blagajna ishrane radi od 07:00 do 13:00 radnim danima. Početkom oktobra su ogromne gužve, pa pokušajte da iskombinujete radno vreme studentske službe na fakultetu sa radnim vremenom blagajne ishrane. Zbog čega da pazite sve na to? Jednostavno da biste što brže završili sa tim, jer su gužve ogromne!
 
Prvo morate otići do blagajne ishrane i uzeti karton koji ćete zatim popuniti svojim podacima i podacima svojih roditelja. Pazite koji karton uzimate, možete uzeti zahtev za izradu kartice studenata koji su na budžetu, studenti čije je prebivalište u Novom Sadu(koji imaju pravo samo na ručak) ili samofinansirajućih studenata. Zatim idete do studentske službe vašeg fakulteta i zatražite overu te papirologije koju ste prethodno popunili potrebnim podacima. Nakon toga se ponovo vraćate do blagajne ishrane gde, kada stignete na red, prilažete overene papire i indeks. Tu će vas fotografisati malom kamerom koju smo svi kad-tad koristili za skype, što je svim studentima zanimljivo. Nakon uplaćenih 2200 din. za karticu i 1000 din. za žeton, završili ste sve što je trebalo tog dana. U roku od dva dana možete preuzeti karticu. Ona se preuzima u zgradi pored, ali to će vam jasnije biti na licu mesta.
 
Naravno, ne bi student bio student kada se ne bi snalazio. Tako se za karticu snalaze studenti koji nisu na budžetu. S obzirom na to da su obroci za samofinansirajuće studente nešto skuplji od drugih, studenti su se ipak snašli da prođu jeftinije. Naime, kolege koje su na budžetu i koje ne žele da se hrane u menzi ili su izgubili status budžeta, odustali od fakulteta itd, uglavnom izrade karticu na svoje ime i prodaju je studentima koji nisu na budžetu. Zapravo je zabranjeno korišćenje tuđe kartice, međutim zbog ogromne gužve, tetkice ne proveravaju svačiju fotografiju i  podatke, čak ponekad kada vide da npr. muško ima karticu ženske osobe, umeju da prokomentarišu da se dečko prolepšao/promenio. Takve ponude ćete uglavnom naći na društvenim mrežama.
Stanje obroka na kartici se može proveriti u menzama na računaru koji stoji kod početka redova.
 
Cenovnik obroka:
-za studente na budžetu: doručak 40, ručak 72 i večera 59 RSD;
-za samofinansirajuće studente: doručak 105, ručak 225 i večera 185 RSD.
 
O svemu se dodatno možete informisati na šalterima studentske službe. Nemojte se stideti ili plašiti da pitate. Vaše je pravo da pitate, a njihova obaveza da vam odgovore i pomognu. U svakom slučaju, nas uvek možete kontaktirati za sve nejasnoće!
 
campus
Mapa Kampusa
 
 
Legenda:
1 - Rektorat
2 - Poljoprivreni fakultet(glavni ulaz)
2a - Poljoprivredni fakultet(parking)
2b - Poljoprivredni fakultet(stočarski paviljon i ulaz 3)
2c - Poljoprivredni fakultet(ratarski paviljon i ulaz 2)
2d - Poljoprivreni fakultet(hemijski paviljon, spojen sa Tehnološkim fakultetom)
3 - Tehnološki fakultet(glavni ulaz)
3a - Tehnološki fakultet
4 - Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja
5 - Spavaonica
6 - Fontana
7a - Velika menza
7b - Mala menza
8 - Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata
9 - Blagajna ishrane(u prizemlju)
10 - Studentski dom ''Veljko Vlahović''
11 - Studentski dom ''Slobodan Bajić''
12 - FTN - Fakultet tehničkih nauka
12a - FTN - kula
13 - Pravni fakultet(glavni ulaz)
14 - Filozofski fakultet(glavni ulaz)
15 - PMF - Prirodno-matematički fakultet
16 - ''Plantland''
17 - Visoka poslovna škola
18 - Centar za fizičko vaspitanje
19 - Ekonomski fakultet
20 - Studentski tereni za fudbal, odbojku, rukomet i tenis
21 - Teniski centar
Objavljeno u Studentski život

Izbor fakulteta je sam po sebi velika I teška odluka, a kada nosi I pitanje o odlasku ili ostajanju u svojoj zemlji, onda je još teža. Danas se mladi često odlučuju za odlazak u inostranstvo u potrazi za boljim uslovima I drugačijim fakultetima.

Naš dvougao je ovog puta ugostio studente iz dve zemlje – Srbije I Mađarske. Ono što njih spaja je ljubav prema muzici, a posebno prema klaviru. Anđela Bolesnikov I Ivan Bašić su studenti Muzičke akademije, a o svojoj strasti, svojim obavezama I dosadašnjem putu, pričali su nam u ovomesečnom dvouglu.

 

 

AndjelaBolesnikov

Anđela

IvanBasic

Ivan

Kako ste se i zašto opredelili baš za Muzičku akademiju?

Sviram od svoje sedme godine i još u osnovnoj skoli a pogotovo za vreme srednje sam osetila da je to jedino čime bih želela da se bavim i u budućnosti i tada je Muzička akademija u Budimpešti postala moj cilj.

Muzička akademija je bila jasan nastavak školovanja za pijanistu. U srednjoj školi sam se opredelio da je muzika ono čime bih želeo da se bavim, te nije bilo mnogo razmišljanja oko vrste fakulteta.

Koliko dugo već svirate i kako je izgledao Vaš dosadašnji put?

Ovo mi je deseta godina kako sviram, sve je započelo u Muzickoj skoli Josif Marinković u Vršcu, a kasnije kada sam upisala srpsku gimnaziju u Budimpešti nastavila sam i klavir u srednjoj muzičkoj skoli Tóth Aladár, a sada planiram da studije nastavim na akademiji.

Sviram već trinaest godina, od svoje sedme, i ne mogu da kažem da sam oduvek znao da ću se ovime baviti - naročito kada sam počinjao. U vreme srednje škole mislim da sam "uronio" u materiju i najviše se otisnuo put muzike kao profesije.

Zašto ste se odlučili da studije nastavite u Mađarskoj/Srbiji?

Pošto sam i srednju završila u Mađarskoj već sam upoznata sa njihovim metodama rada i od ove godine sam kod veoma dobrog pedagoga i poznatog profesora Eckhardt Gábor-a, kod koga ću nastaviti i rad na akademiji i sa kojim verujem da mogu mnogo napredovati.

Za studije u Srbiji, u Beogradu, sam se opredelio jer sam smatrao da tu najbolje mogu da napredujem. Fakultet muzičke umetnosti sam upisao sa sedamnaest godina, i u tom uzrastu mislim da je najbolje razvijati se u poznatoj sredini. Uz to, kod nas postoji dosta kvalitetnih profesora od kojih se može puno naučiti, a pošto je rad na Akademiji specifičan zbog odnosa "jedan na jedan", to je i najvažnije.

Kako je izgledao Vaš prijemni i koliko dugo ste se spremali za njega?

Prijemni se sastoji od repertoara za klavir koji učenici sami (uz pomoc profesora) biraju ali koji mora posedovati dela iz određenih muzičkih epoha (barok, klasicizam, romantizam i plus kompozicija iz 20. veka po želji) i usmenog i pismenog dela iz solfeđa. A sumiranje gradiva i spremanje traje cele godine.

Za prijemni sam se spremao više meseci. Na Muzičkoj akademiji se na prijemnom ispitu svira deo pripremljenog programa, audicije su otvorenog tipa i po pravilu su veoma posećene. U Beogradu komisiju čine skoro svi profesori klavirskog odseka. Sećam se da sam svirao prvog dana ispita pred punom salom, i da je sve prošlo dosta brzo.

Koji su uslovi za upis na Akademiju i kakva je konkurencija?

Konkurencija za Muzičku akademiju u Budimpešti je izuzetno velika jer je to jedina akademija te vrste u celoj Mađarskoj i zato postoji Konzervatorijum, na kom sam i ja sada, koji sadrži sve muzičke predmete i priprema studente za prijemne na akademiji, a uslov za upis je jedino uspešno položen prijemni!

Za Muzičku akademiju uslov je završena srednja muzička škola, i prelazna ocena na prijemnom ispitu. Nakon toga, kandidati se rangiraju prema bodovima, i prima se određeni broj, na klavirskom odseku u Beogradu uglavnom dvadeset. To jeste veliki broj, ali pošto se obično prijavi oko pedeset ljudi, konkurencija nije baš mala.

Kako izgleda jedan Vaš prosečan dan?

Pošto sam pohađala i gimnaziju i muzičku svaki moj prosečan dan je bio prilicno prebukiran, ali pored par sati vežbanja dnevno, koncerata i muzičkih programa koje posećujem, trudim se da uvek nađem vremena za neku šetnju ili kaficu sa društvom.

Dosta vremena sam na fakultetu, jer tamo najviše i vežbam, pored toga sto su tamo predavanja. Pravim pauze, kako ne bih poludeo: obično odem na kafu sa drugim vežbačima ili prošetam, i trudim se da baš ne zapostavim društveni život - uvek bude vremena za prijatelje.

Šta Vam je najdraže, a šta Vam najteže pada u okviru Vaših studija?

Najdraže mi je svakako to što imam priliku da studiram i radim ono sto najviše volim i što me ispunjava, i pritom idem na koncerte, razne kurseve i usavršavam to u čemu sam dobra. Ne i najteži ali svakako teži deo studija jeste vreme prilikom vežbanja i razna odricanja koja su potrebna ali se svakako to uvek isplati.

Najdraže mi je to što zanimanje za koje se školujem podrazumeva javna izvođenja, tako da često nastupam pred publikom; to je stvarno iskustvo koje malo koje zanimanje pruža. Najteže... ispitni rok, ko ga voli?

Šta planirate nakon fakulteta?

Još je rano da razmisljam o tome, ali bih svakako volela da krenem na neku turu oko sveta, sviram po poznatim koncertnim dvoranama, usavršavam se neprekidno i prenosim ono što ja osećam dok sviram ljudima gde god se nalazila!

Dalje usavršavanje, muzičari se školuju jako dugo, gotovo "zanatski", studirajući sa najboljim pedagozima. Naravno, dobro je upoznati i drugu kulturu, proširiti svoja iskustva, za umetnike je to jako značajno.

Šta biste želeli da poručite nekome ko je zainteresovan za Muzičku akademiju?

Da vredno radi, veruje u sebe i u to da se svaki trud i svako odricanje isplati. Da prati svoje snove sve u svemu, to je prvi korak do uspeha!

Da bude istrajan, uporan i da voli to što radi... kao što je uobičajen savet i za bilo koji fakultet. Ipak, ono što čini akademiju posebnom jeste to što su studenti samostalniji i individualniji, to je prosto zahtev za kvalitetno bavljenje ovim poslom; treba biti spreman na stalno ispitivanje svojih mogućnosti i menjanje svojih navika zarad napretka, što nije lako. Ipak, kada to nekome postane prirodno, granica je tamo gde je sam zamisli.
Objavljeno u Studentski dvougao
petak, 08 april 2016 13:42

Agroekonomija: Beograd VS. Novi Sad

Nakon završetka srednje škole svako od nas se nađe na jednoj velikoj životnoj raskrsnici. Koji fakultet upisati, šta je ono u čemu smo dobri i koja oblast je najprespektivnija za nas?

Teško je pronaći ono što je samo po sebi obećavajuće i ono što će nam garantovati da ćemo pronaći posao posle studija, ali složićete se da je poljoprivreda  u Srbiji grana  za koju možemo reći da je neprevaziđena. Podatak da je 70 odsto zemljišta u Srbiji poljoprivredno, kao i to da umereno kontinentalna klima pospešuje razvoj ove oblasti, govori nam dovoljno da ovaj fakultet ne može biti greška. Naravno, sve zavisi od vaših interesovanja, ali mi smo tu da vam predstavimo mogućnosti koje naš obrazovni sistem nudi.

U oblasti agroekonomije obrazovna delatnost počiva na sadržajima ekonomike poljoprivrede i prehrambene industrije, planiranja razvoja poljoprivrede, organizacije i razvoja zadrugarstva, informacionih sistema, tržišta, prometa i marketinga poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda itd.

U današnjem dvouglu ugostili smo studente Agroekonomije, jedne od najrazvijenijih grana poljoprivrede. Zorana Kovačević studira Poljoprivredni fakultet u Beogradu, dok se Nikola Dimitrić odlučio za isti pravac, ali u Novom Sadu. Od njih smo saznali šta je ono po čemu je ovaj smer poseban i zašto su se baš za njega odlučili.

 

ZoranaKovacevic

Zorana

NikolaDimitric

Nikola

Zašto si se opredelila/o za Poljoprivredni fakultet, zašto baš smer Agroekonomija?

Ovaj smer je mnogo zanimljiv, osim toga veoma je tražen i perspektivan. Kada sve to saberemo mislim da sam napravila dobar izbor.

Zato što je perspektivan fakultet, u smislu toga da je Vojvodina kao pokrajina veoma povoljna za bavljenje poljoprivredom, a taj smer sam odabrao zato što smatram da mogu da doprinesem razvoju i unapređenju poljoprivrede u ekonomskom smislu (izvoz, promocija, poboljšanje tehnike, tehnologije,...).

Koliko si se dugo pripremala/o za prijemni i da li je bila velika konkurencija?

Prijemni sam spremala veoma kratko, konkurencija nije bila velika, ali sve zavisi koliko bodova se ponese iz srednje škole.

Prijemni u suštini nije težak i ne zahteva puno vremena za pripremu, zbog njegovog oblika. Dovoljno je 5-10 dana redovnog učenja da bi se na prijemnom ostvario maksimalan broj bodova.

Da li postoji neki predmet koji je težak i sa kojim si imala/o problema?

Mehanizacija poljoprivrede je stvarno težak predmet na prvoj godini, druga godina je dosta teža u odnosu na prvu.

Fakultet kao institucija nije nešto što se može bez učenja završiti. Potrebno je izdvojiti neko vreme da bi se ispit kvalitetno spremio i da bi se dobila ocena koju priželjkujemo. Ima profesora koji su dosta sujetni i to ne ide bas na ruku studenata, ali u suštini teži predmeti se mogu spremiti za 1-2 nedelje.

Kako izgleda običan dan na tvom fakultetu?

Običan dan na fakultetu je odlazak na vežbe, predavanja, koja su obavezna, ima predmeta gde dolazak nije obavezan, ali uglavnom jeste, tako da sam veći deo dana na fakultetu.Običan dan na fakultetu je odlazak na vežbe, predavanja, koja su obavezna, ima predmeta gde dolazak nije obavezan, ali uglavnom jeste, tako da sam veći deo dana na fakultetu.

Kao i na svakom drugom, predavanja, ponekad neka pauza od 2h između predavanja i to je to otprilike.

Šta sve i gde možeš da radiš nakon završenog fakulteta?

Ima dosta opcija za posao posle završenog fakulteta, što se meni dosta sviđa, može da se radi i u banci, i u poljoprivrednim organizacijama, firmama...

U bilo kojoj agro banci, poljoprivrednoj zadruzi, odnosno svakom finansijskom kao i poljoprivrednom preduzeću.

Da li bi upisala/o isti fakultet da opet možes da biraš?

Da, definitivno.

Upisao bih opet jer to je fakultet koji ima perspektivu sigurno, jer sve što se na svetu proizvodi ima neke veze sa poljoprivredom.

Šta bi preporučila budućim studentima koji se još nisu opredelili šta bi da upišu?

Da dobro razmisle šta bi voleli da rade u životu jer je mnogo lakše kada radite nešto što volite, da se posvete tome i da rade na stranim jezicima.

Da upišu fakultet koji žele, a ne koji treba, jer samo onda kada upišu ono što vole daće svoj maksimum da ostvare najbolje rezultate i da budu najbolji u tome što rade.
Objavljeno u Studentski dvougao
Medicinski fakultet u Novom Sadu otvorio je novu katedru na kojoj će od naredne školske godine biti upisivani studenti.
 
Osim novog smera – Sportska medicina, Medicinski fakultet u Novom Sadu otvorio je i novu laboratoriju.
 
U pitanju je laboratorija za izokinetičku dijagnostiku koja je refenentna za evaluaciju funkcije lokomotornog sistema, odnosno za rad mišića.
 
Uz pomoć nove opreme, na ovom fakultetu će biti moguće izvršiti analizu statusa svakog sportiste kako bi se na vreme otkrile potencijalne povrede.
 
Profesor dr Miodrag Drapšin imenovan je za prvog šefa Katedre za Sportsku medicinu.
 
Objavljeno u Studentski život
  • 1
  • 2
  • 3

PricajmoOTome

OpstinaVrsac

KulturniCentarVrsac

ArchLAB

eVrsac

PokrajinskiSekretarijatZaSportIOmladinu

VAK

ClickMan

OklagijaRS

VrsacPlus

iserbia

TOV

VrsacMOJKraj

parakvadvs

edukacija