Koliko mlade u Srbiji zanima da napreduju, da se usavršavaju, uče, čitaju? Mnogo je studenata koji su jako posvećeni učenju i prilično angažovani oko obaveza na fakultetu. Trude se, prelistavaju ogromne, stručne knjižurine, literature neophodne za polaganje ispita i ide im dobro. Međutim malo studenata čita bilo kakvu literaturu sa strane. Ono na šta ih niko ne primorava i nije im obavezno da urade, uglavnom većina ne radi.
Postavlja se pitanje da li studiraju samo zbog diplome, jer znaju kakve prednosti ona donosi, ili ih zaista zanima to što uče i oko čega se tako silno trude.
Možda je problem u tome što se nakon toliko nametnutih obaveza izgubi volja da se radi bilo šta drugo, makar i ono što nam prija i što zaista želimo da radimo, ali jednostavno nemamo ni vremena ni snage za to.
Jedan od razloga zašto ljudi sve manje uzimaju knjige u ruke jeste i internet, koji nam je omogućio da sve to što u njima piše saznamo i razumemo na mnogo brži i lakši način. Samo što je taj način često polovičan ili čak netačan. Ako nešto želim da uradim kako treba, mislim da za to ne postoji lakši način, nema prečica, samo trud i zalaganje.
Ovde ne mogu da ne spomenem i problem zastupljenosti ove teme u medijima. Priče o ovoj i sličnim temama, jako se retko provlače kroz medije u Srbiji. Šta je zapravo cilj svih nas, da se ostvarimo kao lekari, pravnici, ekonomisti... ili da se ostvarimo kao ono što bismo zapravo želeli da budemo? Zašto je biti automehaničar ili bilo kakav zanatlija danas podređen posao? Ako je čovek dobar u svom poslu može dovoljno dobro i da zaradi, koji god to posao bio. Pitanje ne bi trebalo da bude čime se neko bavi, već koliko je sposoban za to što radi. Neki se školuju celog života i nikada se ne ostvare u tome za šta su se spremali godinama, niti to unovče.
Mislim da je pogrešno decu učiti da treba da završavaju razne visoke škole kako bi sutra bili ljudi i gospoda jer čovek se ne postaje sa diplomom, a biti gospodin je pitanje časti, ne obrazovanja. Treba ih naučiti kako da rade i budu spremni na izazove, a gde će oni to primeniti treba njima da se ostavi na izbor.
Ambicije nisu nešto što se može usaditi nekoj osobi, nikoga ne možemo naterati da bude ambiciozan, ali pretpostavka je da svako od nas ima neki motiv koji ga vuče da radi određene stvari u životu, motiv koji nas pokreće. To je razlog zašto sam ja napisao ovaj tekst i zašto ga ti upravo čitaš i sve što je svakodnevica svakoga od nas jeste taj mali, skriveni motiv. On je taj koji nas vuče da, i pored ogromnog pritiska društva i silnih, nametnutih klišea, ipak radimo nešto svoje, nešto za sebe. Koji je tvoj motiv?
Piše: Vojislav Stojsavljević