Za svoj peti rođendan sam od roditelja umesto lutke dobila člansku kartu biblioteke. Zamislite koliko je sreće tada stalo u jedno malo, čupavo dete. Od tada, čitanje za mene nije samo hobi. Čitanje je za mene nešto poput neobjašnjive topline koju osetim kad god otvorim knjigu, magija za koju bi obični ljudi rekli da ne postoji. Posetila sam druge planete, upoznala hiljade i hiljade ljudi, zaljubila se isto toliko puta, a da nisam napustila svoju sobu. Otkrila sam svetove za koje sam mislila da ne postoje i saznala za ljude koji nisu slični nikome iz moje okoline. Zaljubila sam se u reči i ta ljubav ne prestaje ni danas, više od 13 godina kasnije.
U čitanju ne postoje granice. Mogu da nosim balske haljine ili se borim za pravdu, mogu da oživim ljude ili budem detektiv. Mogu toliko stvari koje nikada ne bih mogla da uradim a da ne dotaknem knjigu. Mogu da idem glavom kroz zid i idem 200 kilometara na čas i osetim vetar u kosi i kapljice kiše na čelu, sve to i još mnogo više toga, ušuškana u ćebe, sa velikom šoljom kafe u jednoj, a knjigom u drugoj ruci.
Često me pitaju kako mi nije dosadno. A ja nikako ne mogu da shvatim šta bi u čitanju moglo da bude dosadno. Da li je dosadno biti u školi za čarobnjake? Ili rešavati misteriju koja proganja nekoga? Nisam baš sigurna. Mislim da je ipak dosadnije ne napustiti svoja četiri zida, a konstantno biti napolju.
Zašto baš knjige? Zašto ne filmovi? Zato što je osećaj kako zamišljam svoje najdraže junake, stavljam pegice na njihova lica, oblačim ih i razmišljam o tome koja im je omiljena hrana, mnogo lepši nego kada sve ove informacije dobijam servirane kao na tacni.
Zahvaljujući svojim omiljenim autorima i likovima sam shvatila koliko volim da pišem i donela najvažniju odluku u životu, a to je da želim da pišem do poslednjeg dana, da želim da svoje reči delim sa drugima i da pokušam da, makar na trenutak, povedem nekoga u svet koji još uvek nije otkrio. Želim da sama stvaram nove univerzume. Naučila sam i toliko životnih lekcija, toliko važnih stvari koje na prvo čitanje možda i nisu delovale tako važno. Naučila sam da živim da bih čitala i čitam da bih živela. Naučila sam iskrenije da volim i budem bolji čovek.
Toliko knjiga tek čeka da bude pročitano, toliko autora će se tek naći na mojim policama, toliko avantura će tek biti proživljeno. Sa velikim osmehom na licu uranjam u talase stranica i želim to isto i vama. Otkrijte sebe kroz knjige. Svideće vam se.