subota, 28 mart 2015 15:35

Minja Marčetić: „Muzika nema granice – ona pokreće i menja svet!”

Napisao 
Ocenite ovaj članak
(12 glasova)

„Moć muzike je u tome što nas povezuje jedne sa drugima i čini nas boljim i plemenitijim”, poručuje Minja Marčetić, višestruko nagrađivana flautiskinja iz Vršca, koja je diplomirala kao student generacije na Fakultetu Muzičkih Umetnosti u Beogradu.

 

1. Flautu sviraš od svoje desete godine. Zbog čega si se odlučila baš za nju? Da li je flauta prvi instrument koji si probala i sviraš li još neki?

 

Zato što je susret sa flautom bio kao ljubav na prvi pogled – desila se slučajno, kao i sve lepe stvari u životu, a još uvek traje. Flauta je jedinstven spoj izrazito lirskog i pokretljivog, virtuoznog instrumenta. Prisutna je i kao solistički i kao orkestarski instrument. Dostojna je svakog izazova. Zvuk koji stvara je izražajan, idiličan, blag i svetao.

Flauta je prvi instrument koji sam probala da sviram. Od tada, ona je postala sastavni deo mog života i jedan od načina mog izražavanja. Muzika koju stvara treba da prenese emocije, ideje, da stimuliše lepe misli i pozitivnu energiju.               

Posedujem potrebno znanje klavira, koje predstavlja muzički bonton jedne formirane muzičke ličnosti, stekla sam ga tokom srednje škole. Pored toga što sam završila oba smera: vokalno - instrumentalni i teoretski, klaviru sam poklanjala više pažnje nego što je predviđeno za jednog flautistu.

 

2. Navodno je potrebno deset godina da bi čovek postao sjajan u svom poslu. Kako se ti osećaš kada pomisliš na to da flautu sviraš već dugih četrnaest godina?

 

Za početak, neophodno je imati puno ljubavi prema muzici i želje za otkrivanje jednog čarobnog sveta, ali sa dosta strpljenja i discipline. Školovanje profesora muzike počinje u nižoj muzičkoj školi u kojoj učenici stiču neophodno osnovno obrazovanje, a zatim preko srednje muzičke škole i fakulteta muzičke umetnosti sazrevaju u profesionalne muzičare i profesore muzike.

I tako su prolazile moje godine. Iako sam dobitnica mnogih nagrada, priznanja i stipendija  svesna sam da je svaki uspeh rezultat mnogo malih bitaka iz kojih ponekad izlazimo kao pobednici, a ponekad i kao poraženi. Ali naučila sam da nosim i jedno i drugo, sve za ljubav prema flauti.

 

3. Koliko je talenat bitan za uspeh u tvojoj profesiji, a koliko naporan rad? Reci nam nešto više o tome koliko sati vežbaš svaki dan, kako to izgleda i koliko se taj režim promenio u poređenju sa prvim godinama sviranja.

 

Sam talenat nije dovoljan za budući uspeh, ali ipak, sa sobom nosi određene osobine koje olakšavaju da se savlada i na svoj način oseti instrument. Prirodne sposobnosti  (darovitost) se ponašaju kao sirovi materijal na putu do osvedočenog talenta. Treba puno rada, vremena, strpljenja da se stvori finalni proizvod - talenat. Ja sam kroz taj proces svesno i nesvesno prošla.

Flauti se posvećujem više sati u toku dana sa potpunom pažnjom. Svaki dan mi je ispunjen obavezama, a kako su zahtevi sve kompleksniji, vremenom sam naučila da se bolje organizujem i da vreme provedeno sa instrumentom iskoristim efikasnije. Naravno, to je jedino moguće uz kvalitetnu osnovnu postavku instrumenta koju sam stekla od najmlađih dana radeći sa profesorom Miomirem Simonovićem, koji me prati od moje dvanaeste godine i drugim eminentnim profesorima.

 

4. Planiraš nastavak studija u inostranstvu. Da li si odlučila gde će to biti? Da li ćeš se vratiti u rodno mesto?

 

Volela bih da imam mogućnosti da se usavršavam i van zemlje, gde sam već sa određenim profesorima uspela da ostvarim kontakt i saradnju. Tako bih unela novine u svoju muziku i udahnula njihov način interpretacije. Bojim se da određene prepreke: stipendije, kupovinu novog instrumenta i njihov standard življenja neću uspeti da prevaziđem, ali ne želim tako lako da odustanem.

U mojoj Srbiji idealna bi bila kombinacija profesorske i koncertne aktivnosti. Posao profesora vam otvara jednu novu dimenziju prenošenja znanja, sagledavanja muzike iz drugog ugla i upoznavanje dece i njihovog sveta. Koncertne aktivnosti i sviranje, bilo solo, kamerno ili u orkestru je ono što hrani našu dušu, ispunjava nas, čini zadovoljnim i srećnim, nadograđuje našu ličnost i pomaže da iskažemo i najtananije emocije. To je nešto o čemu ja potajno sanjam jer tako bih dobila prostor da se samofinansirajući usavršavam i van zemlje.

 

5. Pored studija van zemlje, prema kojim ciljevima takođe stremiš?  Gde pronalaziš motivaciju?

 

Moj glavni cilj je da se ostvarim kao celokupna muzička ličnost. Iako je akcenat stavljen na solističko izvođenje koje je , po mom mišljenju, najteži izazov želim da se podjednako dobro dokažem i u kamernom izvođenju gde je suština u timskom radu. Pravi je izazov uskladiti karakteristike svog individualnog izvođaštva sa celim sastavom. Potajna želja mi je da budem član orkestra koji donosi mnogo novih saznanja, iskustva, saradnje sa velikim imenima muzičke scene. Moja unutašnja motivacija pokreće sve, tj. muzika kao način mog izražavanja. Uz nju sam sazrela. Ona me je naučila strpljenju i odricanju, dala mi je mir i učinila uvek spremnom za rad.

Spoljašnja motivacija u vidu koncerata, takmičenja, priznanja i ,za mene najvažnije, podrške dragih ljudi uvek me podigne kada padnem i podseti da sam, ipak, na pravom putu.

 

6. Ko su tvoji uzori? Zbog čega baš oni privlače tvoju pažnju? Kako utiču na tebe?

 

Ima ih više, ali se nikada nisam fokusirala samo na jednu ličnost. Svako je poseban u nekom polju muzike, svako ima svoj poseban izraz. Na primer izdvojila bih svog profesora, Miomira Simonovića, kao izvanrednog pedagoga koji uvek ima toplu reč za podsticaj, prof. Ittzesa Gergelya, čije sam seminare pohađala, koji ima savim drugačiji i moderniji pristup flauti, poznatog flautistu Emmanuela Pahuda zbog izuzetnog tona kojim pleni pažnju i muzičku legendu, prof. Peter - Lukas Grafa, sa kojim sam imala prilike da radim, kao izuzetnog poznavaoca izražajnosti flaute.

Verujem da se uvek može učiti od drugih, ali mislim da sve što radimo mora biti lično i iskreno, te bi s toga svako od nas trebalo da ima svoj sopstveni put.

 

7. Koliko su mladi Vršca zainteresovani za klasičnu muziku i zbog čega je ona bitna za nas? Čini li ti se da tvoji uspesi utiču na njenu popularizaciju?

 

Generalno govoreći o klasičnoj muzici naša zemlja nema dovoljno sluha za nju, a delimično tome doprinose i mediji. U Srbiji se retko ko izdržava od izvođenja klasične muzike. Zbog toga je, nažalost, „odliv mozgova” u ovom pozivu veoma prisutan. Međutim, Vršac je u svakom pogledu drugačiji. Sa vršačkom publikom razmenjujem potpuno drugačije i posebne emocije. Mislim da sam uspela da napravim lep kontakt između moje muzike i Vrščana. Još uvek vidim punu salu našeg pozorišta, čujem žagor i aplauz. Bila sam presrećna.                 

Benefiti koje pruža klasična muzika su brojni. Muzika ne razvija samo muzičke sposobnosti već i ljubav prema umetnosti uopšte, koordinaciju, disciplinu, podstiče maštu. Učenje notnog teksta je kao učenje novog jezika. Moć muzike je u tome što nas povezuje jedne sa drugima i čini nas boljim i plemenitijim.

 

8. Šta je najbitnije znati kada počinjete sa bavljenjem muzikom? Šta bi posavetovala mladog muzičara?

 

Može se reći da u odnosu na sve druge umetnosti, muzika najsnažnije pokreće i menja svet, ona nema granice. Poznato je da su još stari Grci pripisivali muzici moć da utiče na formiranje ličnosti. Isto važi i danas. Moramo da biramo muziku da je drugi ne bi izabrali za nas. Potrebno je puno osluškivanja, traženja, razumevanja, a najviše odricanja i ljubavi jer: „Ako sedneš u pogrešan voz, svaka ti je stanica pogrešna...“

 

9.  Kako vidiš rad naše organizacije i da li bi nam mogla nešto predložiti? Možemo li mi kao organizacija doprineti promociji klasične muzike?

 

Drago mi je što je Unija studenata opštine Vršac za vrlo kratak period uspela da animira mlade, realizuje mnoge projekte iz različitih oblasti i što želi da olakša studentske nedoumice. Svi mi imamo zajednički cilj – da Vršac bude prepoznatljiv, kao grad mladih pred kojima je lakša i lepša budućnost.  

Čujem da Unija studenata, Konkordija i dobri muzičari priređuju kvalitetne koncerte. Zahvalna sam vam  na svakom propraćenom  i najavljenom koncertu u Vršcu ili Beogradu, na vašim idejama o humanitarnim koncertima koji su u današnje vreme neophodni. U stvari, iskreno sam ponosna na vas i poštujem to što radite. Volela bih da i ja doprinesem vašem radu i uspehu. 

 

Pogledajte jedan od Minjinih nastupa na dnu stranice.

Pročitano 6002 puta Poslednji put izmenjeno subota, 28 mart 2015 15:46

Video

Anketa

Šta vidite kao najveći problem mladih u Vršcu?

Nasilje - 16.2%
Nedostatak kulturnih sadržaja - 11.1%
Nedovoljno razvijen noćni život - 9.4%
Nedostatak mesta za rekreativne aktivnosti - 6%
Nedostatak posla/stručne prakse - 46.2%
Nedostatak neformalnih edukacija - 11.1%

Ukupno glasova: 117
Glasanje je završeno, dana : avgust 17, 2017

edukacija-logo-kursevi

Baner 231x173

 

  • 1
  • 2
  • 3

iserbia

eVrsac

ClickMan

parakvadvs

TOV

VrsacMOJKraj

PokrajinskiSekretarijatZaSportIOmladinu

Cefix

VAK

KulturniCentarVrsac

VrsacPlus

PricajmoOTome

OpstinaVrsac

ArchLAB

OklagijaRS