Miljana Nikolić

Miljana Nikolić

nedelja, 11 februar 2018 16:47

Tačka susretanja, pola decenije sa nama!

Zamislite period od pet godina.. Pola decenije. Na reč ne izgleda mnogo, ali svakako da jeste. Na blag dan ljubavi, 14. februara,  udruženje Tačka susretanja proslavlja ulazak u petu godinu postojanja. Ovaj događaj će biti upriličen svečanom proslavom 14.02. koja počinje od 19h. I ne samo 14. već i 15. blag dan ljubavi biće obeležen predavanjem psihologa Suzane Vemić „ Ljubav u ogledalu“. 
 
 
 Udruženje Tačka susretanja je u prethodnoj godini priredilo 36 događaja od kojih izdvajamo susrete sa: Filipom Davidom, Vidom Ognjenović, Marčelom, Jelenom Lengold, Darkom Tušeljakovićem, Anom Ristović... 
 
 
Nastavlja se osnovna ideja širenja kulture među mladima, njihovo uključivanje u organizaciju i realizaciju sadržaja i to najpre kada se bude formirala svojevrsna književna platforma koja će umrežiti obrazovne i kulturne institucije. 
 
Ako volite kulturu i ona za vas ima poseban značaj i ako do sada niste, vreme je da posetite „mesto gde se događaju čudesni susreti“. Čekamo vas u udruženju Tačka susretanja (Zmaj Jovina 16. Vršac)


Napisala: Željana Petrović
subota, 03 februar 2018 18:27

KAKO DA PRAVILNO NAPUNITE TELEFON

Punjenje telefona nam je postala najnormalnija stvar, poput doručkovanja ili tuširanja. Dnevna rutina za mene podrazumeva da nakon pranja zuba, kada legnem u krevet, uvek priključim svoj telefon na punjenje. 

Iako proizvođači telefona teže da sve više smanje baterije na telefonima (upravo da biste morali da kupujete nove baterije/telefone ili bežične punjače), pred vama je par saveta kako da izvučete maksimalnu energiju iz svog "ljubimca". 

1. Najbolji način da napunite bateriju telefona jeste malo i često. Kad god imate koji minut, priključite telefon na punjač. Za razliku od starijih verzija baterija, novim baterijama takvo punjenje neće naškoditi.

 
2. Nemojte do kraja isprazniti bateriju pre no što ponovo počnete da je punite. Takvo "duboko" pražnjenje zapravo više šteti nego što pomaže bateriji i skraćuje njen životni vek, a za neke uređaje može biti i pogubno.
 
3. Baterija bi, ako je to ikako moguće, trebalo da bude napunjena između 65 i 75 posto. To je magična granica koja bi trebalo da osigura najduži život baterije. Kako je veoma teško postići taj nivo napunjenosti, trebalo bi barem da težimo nivou između 45 i 75 posto.
 
4. Nemojte puniti bateriju do kraja, pogotovo ako je ispražnjena u potpunosti. Litijum-ionske baterije koje se koriste u pametnim telefonima ne moraju biti napunjene do kraja. Čak je preporučljivo da ne budu napunjene do kraja, jer visoka voltaža može naštetiti kapacitetu baterije dugoročno.
 
5. Većina korisnika pametnih telefona puni svoje uređaje tokom noći. Osim što im tom periodu telefoni nisu potrebni,  imaju osećaj da će se tako najlakše napuniti do kraja. Ali, ako bateriju ne bi trebalo puniti do 100 odsto, ne bi je trebalo ni ostavljati da se puni tokom noći. 
 
punjenje preko noci
 
 
6. Na kraju, kako biste izbegli pregrevanje, oštećenje baterije ili njen smanjen kapacitet, nemojte ostavljati uređaje uključene u struju posle punjenja.
 
Izvor: Vesti online
Stefan Mihajlovski, jedan od Vrščana koji jednostavno nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, proslavio je petogodišnjicu svog rada!
 
Već pola decenije Stefan radi kao kolumnista, novinar, a oprobao se i u voditeljskim vodama. Radio je na eVršcu, televiziji Banat, a njegove kolumne su prevođene i na rumunski jezik. U ulozi voditelja je dočekao brojne poznate ličnosti, uključujući Seku Sablić, Mimu Karadžića... 
Trenutno radi kao kolumnista za Adria daily magazin, koja nosi naziv "Lice današnjice". Pod ovim imenom sada takođe vodi i tok-šou emisiju na Otvorenom Kanalu Kulture.
 
Kada smo ga pitali šta ima da nam kaže o ovim najnovijim kolumnama, on govori sledeće: "Specifično je da sam nekada kolumnu ‘’Lice današnjice’’ pisao isključivo u prvom licu, a sada sam na prelazu između toga da ovakve tekstove predstavim kao kratke priče koje, za glavne aktere imaju ozbiljno kompleksne ličnosti, iz razloga što je u planu knjiga koju želim da objavim, pa ću moći sve to i da proširim. Prvenstveno ovde mislim na Helenu, koju čitaoci prate u nastavcima i koju su odlično prihvatili, mada je za mene bila ozbiljan izazov. Zašto baš kolumna? Zbog provokacije. Zbog jasnog stava i slobode. Zbog toga što je kolumnu teško održati čitanom, i zbog toga što, kada uspeš da je ‘’održiš’’, postane važno jedino koliko ljudi veruju napisanom. A ja mogu slobodno reći da, kada je reč o tome, publiku već godinama nisam izneverio"
 
Njegove kolumne možete pročitati klikom OVDE.
 
Sem novinarskog rada, Mihajlovski je i učesnik sociološkog istraživanja „Kulturne potrebe mladih”, kao i kampanje „Biće bolje”, podržane od strane Kancelarije za ljudska i manjinska prava Republike Srbije.
 
Za kraj, Stefan dodaje: „Hvala Uniji studenata na dosadašnjoj saradnji. Verujem da ćemo nastaviti sa dobrim odnosima, jer, ipak, talentovani ljudi treba da se drže zajedno i da grade velike priče“.
 
subota, 27 januar 2018 12:45

KAKO ČITATI VIŠE I PORED OBAVEZA

Za sve knjigoljupce uvek postoji jedan problem: knjiga je puno, a vremena premalo. Kako i pored silnih obaveza koje donose škola, fakultet, posao ili bilo šta slično, ipak naći vremena da uživate u dobroj knjizi? Kako da vam čitanje ne predstavlja samo još jednu u nizu obaveza koju jedva čekate da skinete sa dnevnog reda? I nije toliko teško. Ne treba vam magični štapić, već samo nekoliko saveta koje je vrlo lako primeniti.

 

 

-Čitajte ono što vas zanima. Toliko stvari ima koje morate da čitate, sviđalo se to vama ili ne, ali zato barem birajte da u slobodno vreme čitate samo ono što vas zanima.

-Ne opterećujte se brojem knjiga koje čitate. Nije bitan broj pročitanih stranica, već ono što u njima piše. Postavljanje ciljeva da treba da pročitate određeni broj knjiga u određenom vremenskom periodu vam samo može stvoriti nepotreban pritisak.

-Ne kupujte knjige koje nećete stići da pročitate. Ovo je najgora stvar koju možete reći jednom knjigoljupcu. Ko može odoleti osećaju držanja nove knjige u rukama? Kako proći pored izloga na kojem piše da je u toku popust, a ne ući u knjižaru? Nije baš toliko teško. Biće dovoljno vremena za kupovinu kada ispiti prođu, knjige iz knjižara neće pobeći nikuda, a vi ćete izbeći gomilanje knjiga. Takođe, svi dobro znamo da je najgori osećaj na svetu kada vidite policu punu knjiga, a znate da je trenutno nemoguće pročitati sve.

-Čitajte u prevozu, dok čekate prijatelje ili sami pijete kafu. Toliko je prilika za čitanje koje vrlo često protraćimo ne radeći ništa.

-Ukoliko vam smeta, ugasite muziku, nemojte ništa da jedete ili pijete dok čitate ili, drugim rečima, budite potpuno koncentrisani na ono što čitate. Mislim da, kada ima malo vremena, ne treba dopustiti da nam bilo šta odvlači pažnju.

-Ako možete da se naviknete na to, pokušajte sa audio knjigama. Iako za mene ništa ne može zameniti osećaj šuškanja papira pod prstima, moram da priznam da su audio knjige sjajna stvar. Možete ih slušati uvek i svuda, te je ovo možda jedan od boljih saveta ukoliko niste ona osoba kojoj knjiga nikada ne može biti zamenjena slušalicama.

I eto, pored toliko obaveza, ipak ste uspeli da odvojite vreme za čitanje. I nije bilo toliko teško. Ono što je bitno je da promenite par navika uz pomoć ovih saveta. Nebitno da li ćete pažljivo birati šta čitate ili pak izbegavati kupovne knjiga, važno je da čitate. „Anu Karenjinu“ ili „Kupoholičarku“, nije važno, samo uživajte u onome što volite.

 

Napisala Dunja Marić.

Fotografija: Dajana Mitrov

 

Petak je dan koji je tradicionalno rezervisan za StartIt, a prvi vršački WordPress Meetup u 2018.godini održaće se 26. januara u SC Milenijum sa početkom u 19 časova. 
 
Osim toga, ovo je prvi međunarodni Meetup, koji će, osim zvezde srpske gejmerske scene, ugostiti i predavača iz Rumunije. Kako navode organizatori, ovo bi trebalo da predstavlja početak saradnje i razmene predavača iz dve zemlje na meetupima sa obe strane granice.
 
Cristian Antohe dolazi iz Temišvara. Zaljubljenik je u WordPress više od osam godina. Suosnivač je nekoliko uspešnih startapa, među kojima se izdvajaju Cozmolabs i Translatepress. WordPress developer, veb dizajner i fanatik za Open Source. Deo je tima koji je razvio Profile Builder i WordPress Creation Kit. Učestvuje u održavanju i razvoju wpMail.me. 
 Njegovo predavanje pokazaće vam kako je moguće krajnjim korisnicima olakšati prevođenje Wordpress sajta.
 
 
Sledeći gost je Aleksandar Ašković - gejmer koji je zalutao u vode IT novinarstva 1997. godine. Od tada pa do danas je pisao za SVE domaće IT časopise, a i za poneki online portal. Takođe je bio i autor dve TV emisije: Game-Over, posvećene video igrama i KursorTv, koja se bavila poslovnom upotrebom informatičkih tehnologija. 2014. godine su ga mangupi navukli na digitalni marketing, pa se i dan dani pati sa YouTube SEO, Facebook PPC i Reddit oglašavanjem. U slobodno vreme na YouTube pokazuje ljudima kako ne treba igrati World of Tanks. Ljudi kažu da je kao aspirin - dobar u malim količinama, mada im se dimenzije neznatno razlikuju.
 
Po rečima organizatora: "Ako vas zanima kako da se obogatite od YouTube iz majčice Srbije, slobodno preskočite ovo predavanje. Odgovor će vam Aleksandar dati odmah - teško! Međutim, ne propuštajte ga ako vas zanima kako da normalno zarađujete, jer će vam otkriti  kako YouTube funkcioniše, šta znače te ružne reči CPM, PreRoll Add,  Watch Time i Subscriber, a neće škrtariti ni na praktičnim primerima ljudi koji su uz minamalna ulaganja uspeli na YouTube". 
 
Mi vam svakako preporučujemo da u 19 časova pohrlite u Milenijum i saznate nešto što do sada niste znali!
 
Koliko puta ste poželeli da umesto vršačkog brega, kada ustanete ugledate znak Hollywood? Ili da se umesto Ruskog parka, nađete na nekoj od plaži Floride?
Ovaj dečko je mislio suprotno. Aleksandar Ribić je Amerikanac koji je odlučio da svoj život prebaci u Srbiju, a sada ovde radi na ostvarenju svojih snova. Došao je nenamerno pre par godina, a onda se zaljubio u Srbiju toliko da je izabrao život ovde. Sa Aleksandrom smo pričali o ovoj posve drugačijoj odluci, kao i o planovima za budućnost. 
 
1. Kako je izgledao tvoj prvi dolazak u Srbiju?
- Došao sam u Srbiju tokom leta 2012. godine. Prvo sam došao u Novi Sad kako bih video svoju baku. Tada nisam znao da ću ovde ostajati, niti sam to uopšte planirao. Ipak, zaljubio sam se u ovu zemlju.  Plan mi je bio da ostanem ovde tokom tog jednog leta. Zaljubio sam se ovde u način života, koji je toliko drugačiji od onog koji sam do tada imao. Tada sam odlučio da ću se vratiti i sledećeg leta. Nakon toga, počeo sam da se sve češće vraćam ovde, sada već na svakih tri meseca.
 
2. Dakle, ti sada živiš na relaciji Srbija-Amerika.
- U principu da, samo što u poslednje dve godine, definitivno više vremena provodim u Srbiji. Način života i ljudi ovde su ti koji su me "naterali" da ostanem. Ova zemlja ima predivne ljude, jako su topli, tako da se svagde osećaš dobrodošlo. Maltene, pored svih ovih razloga, nemam zašto da se vraćam u Ameriku. 
 
3. Većina ljudi je suprotna tebi - oni idu iz Srbije u Ameriku i to je njihov san. Kako objašnjavaš tu razliku između sebe i njih?
- To je lako za objasniti. Većina ljudi odavde ne zna drugu stranu priče života u Americi. Oni ne znaju kakva je to borba, koliko zna da bude teško. Amerika definitivno ima lepu sliku koju predstavlja ljudima, ali to nije tako, to nije onaj tipični američki film. Stil života je mnogo drugačiji nego u Evropi, pa zato mislim da kada ljudi odavde odu u Ameriku, često požele da se vrate.
 
4. Da li (i kada) planiraš da se vratiš za Ameriku?
- Iskreno, za sada nemam takvih planova. Nisam u žurbi da se u skorije vreme vratim u SAD. Većinu vremena provodim ovde, radeći na zaštiti životne sredine. Specifičnije, u pitanju je reciklaža, što je novo za ovaj predeo. U celoj ovoj oblasti, ljudi nemaju svest o reciklaži, pa je to nešto što želim da pokrenem. Želja mi je da generalno podignemo svest ljudi u ovoj zemlji o obnovljivim izvorima energije. 
 
5. Kako si odlučio da se baviš zaštitom životne sredine i koji je tvoj ultimativni cilj?
- U Americi sam diplomirao na ekologiji, odnosno zaštiti životne sredine, tako da je logični sled okolnosti bio da se bavim nečim što je u tom domenu. Kada sam diplomirao, još uvek nisam imao neki poseban cilj. Po dolasku ovde, sve je došlo na svoje mesto - moja diploma, moja interesovanja. Tako sam došao na rešenje kako da ostanem u Srbiji, a da budem produktivan za zajednicu. 
Moj ultimativni cilj je definitivno da ovu državu napravim što je moguće lepšom, da je održavam čistom. Takođe, hoću da napravim vezu između Amerike i Srbije. Imam puno prijatelja i porodice koji će me svakako jednog dana posetiti ovde. Stalno im pričam o tome kako je ovde i puno Amerikanaca je uzbuđeno oko toga.
 
6. Kakvo mišljenje oni imaju u Srbiji?
- Posebno moja generacija, mi koji smo rođeni 90ih godina, pa i oni rođeni 10 godina pre ili kasnije, oni baš i ne znaju o Srbiji. Ne znaju o kulturi, načinu života. Teško je za njih da zapravo dođu ovde, jer je to dugačak put. Moraš da imaš dosta slobode, dosta slobodnog vremena, kao i novca da bi došao ovde. Kada sam otišao tamo i ispričao im kako se ovde živi, dosta njih se zaljubilo u ovu zemlju.
 
7. Pomenuo si da ti se stil života dosta razlikuje u ove dve države. Možeš li to da nam malo objasniš kroz jedan tvoj običan dan?
- Jedna od stvari koju najviše volim u vezi sa Srbijom je to što ne moram da sedim u kolima svakog dana, ne moram dva sata dnevno da potrošim samo na vožnju. U Americi, da bih otišao do škole, prodavnice, bilo gde, svuda moram da idem kolima, dok ovde sve to mogu peške. Sve je blizu. Tamo bi moj dan prolazio u školi, teretani, košarci. Ovde je slično, ali je najveća razlika što sam aktivan i dok stižem do tih mesta.
 
8. Malopre si pomenuo košarku. Koliki deo tvog života zapravo ona predstavlja?
- Ja sam odrastao uz košarku, igram je celog života. Prva stvar u koju sam se zaljubio je verovatno takođe bila košarka. Tokom vremena smo počeli da se odvajamo, želeo sam da uradim nešto veliko za svet. Zato sam i postao zaštitnik životne sredine, to je nešto na šta želim da se fokusiram umesto sporta. 
Odrastao sam u kraju gde se igrala košarka. Imali smo teren na koji su svi dolazili da igramo košarku, a bilo je i dosta dobrih takmičenja tamo. Košarka je tamo deo kulture. Teško je probiti se, drugačije je nego u Evropi ili u bilo kom drugom delu sveta. 
 
9. Takođe si igrao košarku i na Sportijadi. Kakvo ti je to iskustvo i u kojoj meri se razlikuje od košarke u Americi?
- Bilo je predivno, kao i skoro svako iskustvo koje sam stekao od kada sam ovde. Svaki dan koji provedem ovde, sve sam zaljubljeniji u ovu zemlju! Sve sam zaljubljeniji u ljude, sport, hranu. Zaista, obožavam hranu ovde! Bio sam u dosta restorana u Srbiji i definitivno je hrana ovde nešto posebno. 
Što se tiče košarke, ovde je totalno drugačije (smeh). U Srbiji se češće igra 3x3, dok se u Americi ulična košarka češće igra 5x5. Ovde je bitno imati i fizičku snagu, dok je u Americi akcenat na veštini. To su drugačije vrste košarke, a ja volim i jedno i drugo. Moja igra se promenila tokom igranja košarke u Evropi, sada sam više centar. Još jedna razlika jeste što se tamo često igra 1x1, dok je ovde bitan tim. Ako gledate NBA, znaćete o čemu pričam kada kažem da se igra individualno - tamo je vrlo bitno dokazati se. Zbog toga u Americi mnogo poštuju evropske igrače, baš zato što oni imaju timski duh. Ipak, to je ono što rade igračima u Americi, prave od njih zvezde, ikone. Izdvoje ih iz tima, naprave nešto od njih, nađu im sponzore. U Evropi pobedu donosi tim, nema tog izdvajanja. 
 
10. Kakvi su ti planovi za budućnost?
- Moj najveći plan je ujedno i moj najveći cilj - želim da iza sebe ostavim što je moguću lepšu životnu sredinu,  da pomognem što više mogu,  uradim najviše moguće za svoje ljude ovde, kao i zajednicu. Vršac ima puno dobrih ljudi, što mi dodatno daje razloga da ostanem ovde. Naravno, teško je biti ovde kada ti je cela porodica u Americi, ali sada sam svestan koliko je bitna bila odluka da dođem ovde i ne bih je nikada promenio.  
 
petak, 19 januar 2018 14:16

Abeceda sreće

Čovek od ranog detinjstva traga za srećom. Nekada nije ni svestan da sreću čine sitnice, poput ovih.
 
B - Bicikl. Vetar u kosi, gledanje zalaska Sunca dok ste u pokretu, osećanje čiste sreće i ispunjenosti.
C - Cveće. Polja šarenih lala. Tek iznikli maslačci. Prve visibabe s proleća i miris jorgovana.
Č - Čokolada. Čokolada u svakom obliku, a pogotovo ona sa lešnikom.
Ć - Ćebe + miris kiše koja ulazi kroz odškrinut prozor.
D - Dramaturgija. 
Dž - Džak pun krompira. Zamislite koliko pomfita možete napraviti od toliko krompira.
Đ - Đurđevak.
E - Emocije. Pokažite ih. Smejte se i plačite. Osećajte.
F - Fotografije. Živimo u vremenu u kojem je tako lako zabeležiti uspomene. Iskoristite to.
G - Gestovi kojima pokazujete ljudima da vam je stalo do njih.
H - Hrana. Da li je potrebno reći bilo šta više?
I - Internet. 
J - Jagode.
K - Knjige. Miris novih knjiga. Osećaj kada konačno kupite knjigu koju ste dugo tražili. Osećaj sreće koji vas obuzima dok hodate između polica prepunih knjiga.
L - „Lepotica i Zver“. 
Lj - Ljubav.
M - More. Miris soli i zraci Sunca koji dodiruju vašu kožu.
Nj - Njive pune suncokreta. 
O - Osmesi.
P - Petar Pan.
R - Rano ustajanje. Kafa u krevetu i omiljena pesma za dobro jutro.
S - Sneg koji šuška pod nogama.
Š - Šolja vruće kafe.
T - Torta. I duvanje svećica takođe.
U - Uspomene.
V - Vatromet.
Z - Zagrljaji.
Ž - Životinje.
 
Ovo su bile sitnice koje mene čine srećnom. Sada, skuvajte svoj omiljeni čaj i sedite na vaše omiljeno mesto u kući. Razmislite o tome šta za vas predstavlja sreća.
 
 
Tekst napisala Dunja Marić.

Veliki međunarodni stonoteniski turnir „Amatur Romania“ održaće se u subotu, 27. januara u Vršcu u hali srednje hemijske škole, a početak je zakazan za 9:30h.
 Pravo učešća imaju svi igrači osim saveznog i prvoligaškog nivoa, a takmičiće se u 4 kategorije.

Kategorije su sledeće:

-Početnici (Incipatori) – 9:30h

-Napredni (Avansati) – 9:30h

-Open – 13:30h

-Elite – 13:30h

Igra se u grupama od 5-7 igrača, posle čega se formiraju grupe od četvoro, a dvoje najboljih prolaze dalje. Osobe sa hendikepom ne plaćaju učešće. Svaki učesnik mora biti prijavljen (upisan) na Amatur sajt Romania, a prijave pristigle na dan održavanja turnira – neće biti uzete u obzir.

Prijave se isključivo obavljaju kod Gajta Jonela na broj 060/739-77-88.
 Rok za prijave je najkasnije do 26. januara u 20h.


 Kotizacija (uračunata je kafa, mineralna voda i ručak) za igrače iznosi 1000 dinara (35 leja), za decu 500 dinara (20 leja). Organizator obezbeđuje pehare (prva tri mesta), medalje (prva 4 mesta), diplome i utešne nagrade (4-8 mesto). Sponzori ovog turnira su Maxi Taxi, Salticon Vršac, Swisslion Takovo.
Pozivaju se svi ljubitelji stonog tenisa da dođu kako bi uvečali ovu zanimljivu sportsku manifestaciju, igrali ili ne!

 

Pisala: Anđela Nikolić

četvrtak, 11 januar 2018 14:47

U svetu Kardašijanki, budi Matilda

Imaš pet godina. Tek si naučila da čitaš a već ne ispuštaš knjigu. Odlučila si da kada odrasteš želiš da radiš u knjižari ili biblioteci. Druga deca ne razumeju šta je toliko zanimljivo u čitanju, ali tebe nije briga.
Imaš deset godina. Čitaš sve više. Shvatila si da bi možda ipak više volela da se baviš pisanjem.
Godine prolaze, a broj pročitanih knjiga se povećava. Ko zna koliko si ih do sada pročitala i ne nameravaš da staneš. Koeljo te tera na razmišljanje, a voliš i Preverovu poeziju. Ljudima poklanjaš knjige za praznike, a kada bi postojao parfem sa mirisom nove knjige, to bi bio tvoj izbor. Drugi oko tebe ne razumeju zašto ti je toliko bitno da ti knjige na polici budu poređane savršeno. Jedina sniženja koja pratiš su ona u knjižarama. Ljudi te pitaju kako ti nije žao da daješ više novca za knjige nego za bilo šta drugo, a ti se samo zadovoljno smeškaš. Uvek nosiš knjigu sa sobom, jer ko zna kada će se ukazati prilika za čitanje. Čitaš svuda. U kafiću, dok hodaš ulicom, u vozu.
Svakodnevno radiš na sebi. Učiš nove stvari. Toliko toga te zanima. Toliko toga želiš da uradiš i vidiš. Već odavno znaš da je ono što je unutra važnije od onoga što je spolja. Ono najlepše u čoveku ne možeš videti, već osetiti. Ne dozvoljavaš sebi da budeš zaluđena društvenim mrežama. Znaš da tvoja ljubav prema književnosti može samo pozitivno da utiče na tvoju budućnost. Svakodnvno bogatiš svoj rečnik i tvoja duša ne prestaje da raste.
Sada već imaš 17. Još uvek čitaš. Još uvek se stalno vraćaš "Malom princu".I dalje nisi odustala od toga da praviš spisak knjiga koje želiš da pročitaš. Mrziš kada te neko pita koja ti je omiljena knjiga. Kako od toliko pročitanih knjiga izdvojiti samo jednu?  Želiš da budeš pisac, ali bilo koji posao na kom si okružena knjigama bi te činio srećnom. Da li si ponosna na to što si u svetu Kardašijanki uspela da ostaneš Matilda?
 
Tekst napisala Dunja Marić.
Fotografija: Dajana Mitrov

Razmišljam šta bi bilo najpametnije napisati kao učenik medicinske škole, a nikako ne zaplašiti...

Zaista, ako ste planirali u životu da radite kao zdravstveni radnik, odnosno lekar, srednja medicinska škola vam je veliki test i shvatanje da li ste za to ili niste. Prve dve godine ne izgledaju nimalo naivno, ali već u trećoj zaista shvatate ozbiljnost ovog posla. Kreće praktična nastava. Rano ustajanje, gledanje različitih zdravstvenih problema i pružanje pomoći pacijentima. Ukoliko ste malko lenji na početku godine, ne brinite - loše ocene su odobrene. Navikavate svoj organizam i prilagođavate se metodama rada u kome, ako želite dobar uspeh, veoma malo vremena provodite spavajući.

U bolnici vidite razne načine ponašanja prema pacijentu, ali što se vidi u bolnici, ostaje u bolnici. Nekome je samo vaš osmeh potreban da se popravi dan. Ukoliko to shvatite, verujte, biće lakše i vama i njima. Meni lično, kako shvatam posle ove tri godine, medicina ne odgovara. Dobra strana ovoga je to što sam shvatila ipak na vreme da sada mogu da potražim prekretnicu. I pored te prekretnice, uvek ću imati svoju struku sa kojom mogu i posle srednje da tražim zaposlenje ako slučajno ne upadnem na fakultet koji želim iz prve. Što se učenja u školi tiče, ne mogu da kažem lako, ali možete stići do cilja odličnih ocena. Za to morate redovno učiti jer novi sistemi ocenjivanja nisu baš laki i potrebno je vreme za shvatanje.

Sve u svemu, sam posao zdravstvenog radnika je mnogo težak, ali i posao koji ispunjava. Škola je kao i svaka, sem praktične nastave, ali vremenom se navikavate. Tu i tada stičete znanje koje vas služi za života i koje ukoliko ste sami bolesni ili imate nekoga bolesnog mnogo znači. Moje lično zdravstveno stanje nije baš lako razumeti i ima dosta problema, pa su baš zbog toga svi mislili da će mene medicina najviše zanimati. Međutim, to uopšte ne mora da znači.

Zdravstveni problemi kao i sama škola su mi ukazali da ja nisam za to, jer razvijam empatični stav prema svima i sve doživljavam lično. Mnogi ljudi nemaju tu stavku, tako da oni mogu da se bave time. U svakom slučaju, ukoliko ste planirali medicinski faks, topla preporuka je ići u srednju medicinsku i shvatiti da li je to stvarno vaš poziv.

 

Napisala- Željana Petrović

Anketa

Šta vidite kao najveći problem mladih u Vršcu?

Nasilje - 16.2%
Nedostatak kulturnih sadržaja - 11.1%
Nedovoljno razvijen noćni život - 9.4%
Nedostatak mesta za rekreativne aktivnosti - 6%
Nedostatak posla/stručne prakse - 46.2%
Nedostatak neformalnih edukacija - 11.1%

Ukupno glasova: 117
Glasanje je završeno, dana : avgust 17, 2017

edukacija-logo-kursevi

Baner 231x173

 

  • 1
  • 2
  • 3

VrsacMOJKraj

Cefix

OklagijaRS

ClickMan

VrsacPlus

edukacija

OpstinaVrsac

eVrsac

PokrajinskiSekretarijatZaSportIOmladinu

parakvadvs

VAK

ArchLAB

KulturniCentarVrsac

PricajmoOTome

iserbia