Osnivač Gradske biblioteke (1887) i Gradskog muzeja (osnovan 1894, otvoren za javnost 1897), učitelj, istoričar i publicista. Član mnogih naučnih instituta poput Banatskog istorijskog i arheološkog društva, Mađarskog numizmatičkog društva, Prirodoslovnog društva Banata i mnogih drugih. Čovek koji je jednako poštovao Mađare, Jevreje, Srbe, Nemce, Rumune, jedan od najcenjenijih Vrščana prošlog veka - to je Feliks Mileker.
Rođen je 14. januara 1858. u Vršcu, gde je završio osnovnu i srednju školu, da bi kasnije upisao Učiteljsku školu u Segedinu. Već 1878. završava školovanje i počinje da radi kao učitelj u Beloj Crkvi. Tu upoznaje istoričara Banata Leonarda Bema, počinje da razvija veliku ljubav prema istoriji i piše svoje prve istorijske radove.
Već 1883. njegovi radovi bude interesovanja stručne javnosti, te su Vrščani pozvali Milekera da se vrati u svoj rodni grad, prikupi materijal i napiše istoriju Vršca. Iako je radio kao učitelj u Realnoj gimnaziji, uspeo je da već 1886. izda svoje prvo delo „Povesnica slobodne kraljeve varoši Vršca“ i to na tri jezika – nemačkom, mađarskom i srpskom.
To je bio početak njegovog plodnog istorijskog rada. Sledećih pedeset godina posvetiće pisanju istorije Pančeva, Bele Crkve, Kikinde, Velikog Bečkereka i drugih manjih mesta u Banatu. Pored toga, napisao je i mnoge monografije iz oblasti istorije kulture, saobraćaja, privrede i svih oblasti društvenog života. Njegov doprinos proučavanju istorije Banata zaista je dragocen.
Ali njega nije zanimala samo istorija, već i praistorija i arheologija. Veliki deo života posvetio je arheološkim istraživanjima, jer okolina Vršca i ceo Banat obiluju arheološkim nalazištima iz doba praistorije. Zaslužan je za sva velika iskopavanja u okolini Vršca, Potpornju, Vatinu, na Majdanu i drugim lokalitetima. Izdao je brojne radove iz ove oblasti, ali svakako je naznačajniji „Praistorija Banata“, koji je objavila Srpska kraljevska akademija.
Na čelu Gradske biblioteke i Gradskog muzeja bio je od momenta osnivanja ( pogledaj gore) i za pedeset godina je od malih provincijskih stvorio respektabilne ustanove koje su bile centar kulturnih dešvanja i doprinele da Vršac postane grad velike kulturne vrednosti.
Feliks Mileker je objavio 250 naučnih radova, bio je suosnivač Nemačkog udruženja za praistoriju u Berlinu i Nemačkog učiteljskog udruženja u Temišvaru, koje je osnovano 1909. Iste godine je odlikovan i Ordenom Svetog Save IV reda, a 1928. dobija počasnu povelju Instituta u Štutgartu za uspešan razvoj Muzeja i Biblioteke, za arheološka i kulturno-istorijska istraživanja i objavljivanje radova o Banatu. Nemačka akademija u Minhenu odlikovala je Milekera 1934. godine srebrnom medaljom za zasluge.
Njegovi najznačajniji radovi su „Povesnica slobodne kraljeve varoši Vršca“, „Srednjevekovna geografija Banata“, „Istorija banatske vojne granice“, „Banat u praistoriji“, „Istorija Pančeva“ i edicija „Banatske sveske“, koja obuhvata 70 knjiga.
Umro je u 26. aprila 1942. u Vršcu. Na predlog Muzejskog odbora Senat grada Vršca proglasio je Milekera za doživotnog kustosa Gradskog muzeja i biblioteke u Vršcu, a Geteova zadužbina u Vajmaru posmrtno mu je dodelila nagradu Princ Eugen.