Citat iz naslova ovog teksta je možda najsnažnija poruka koju smo čuli na konferenciji „Future is now“, održanoj u subotu, 18.11. na Ekonomskom fakultetu, u organizaciji EKOF media group. Ovu poruku poslala je Sara Stefanović, master student Fakulteta organozacionih nauka i HR menadžer u kompaniji WinWin.
 
Pored Sare, na prvom panelu o korporativnoj kulturi i talent menadžmentu učestvovale su i HR menadžerke iz kompanija MOL Serbia, Banca Intesa, PwC Serbia i Atlantic Grupa. Govoreći o regrutaciji i selekciji kandidata za posao, podelile su nekoliko saveta za pisanje CV-a i motivacionog pisma, kao i kako se treba ponašati na intervjuu. Evo šta smo naučili:
 
1.„CV treba da bude jednostavan, bez suviše informacija, ne u formi sastava. Najviše volim taksativno navedene stavke. Bitno nam je da znamo i šta kandidat voli, da bismo videli da li se uklapa u korporativnu kulturu“;
 
2.„Kod motivacionog pisma je bitno da bude originalno, to je ono što će vas izdvojiti iz mora kandidata“;
 
3.„Težite ka onome što želite i neko će sigurno prepoznati vaš talenat“;
 
4.„Ne dajte da vas sistem ukalupi, budite svoji“;
 
5.Ne „budžite“ CV veštinama i iskustvom koje nemate, dobar regruter će vas raskrinkati;
 
6.Budite svoji i iskreni.
 
Od Veronike Tasić iz Inicijative Digitalna Srbija naučili smo da probleme treba rešavati „algoritamski“, raščlanjivati na sitne delove i rešavati jedan po jedan. Tek tako ćemo uspeti da sagledamo čitavu sliku i problem rešimo sa najvećom mogućom efikasnošću. Svoje predavanje sumirala je u rečenici: „Padneš, ustaneš pa opet ispočetka“.
 
Poruka jedne gospođe iz publike, za koju će se ispostaviti da je profesorka na Vojnoj akademiji, jeste: „Razmišljaj globalno, radi lokalno“.
 
Posle kratke pauze, održani su i paneli „Veštine uspešnog preduzetnika“ , „Četvrta tehnološka revlocuija- kako IT menja naše živote iz dana u dan“ i „Marketing i korporativne komunikacije u dobu digitalne revolucije“.
 
Naš zaključak je da je konferencija „Future is now“  definitivno događaj koji želite da upišete u svoj kalendar. Naučili smo puno korisnih stvari, atmosfera je bila odlična, predavači stručni. Čestitamo našim kolegama iz EKOF media group i jedva čekamo sledeću godinu!
 
Objavljeno u Studentski život
Nebojša Milić je Vrščanin, a trenutno doktorand na fakultetu Baylor u Teksasu, SAD. Njegov put je bio veoma raznovrstan, te on nakon gimnazije odlučuje da upiše Ekonomski fakultet u Novom Sadu, a svoje dalje školovanje nastavlja u Nemačkoj, na Westfälische Wilhelms-Universität Münster. Jedno do njegovih brojnih postignuća jeste i rad na ICIS konferenciji (International Conference on Information Systems), koja se održava svake godine kao svojevrsna "olimpijada" za naučne krugove u disciplini informacionih sistema.
 Tema prošle ICIS konferencijeu Fort Worth-u je bila New Frontiers, a to su i uradili. Pomerili su granice i uključili polja i vidike koji prethodno nisu bila  integrisani s disciplinom informacionih sistema.
Sa Nebojšom smo razgovarali prvenstveno o njegovom radu na organizaciji konferencije, ali i o prethodnim i budućim aktivnostima.
 
Pre svega, šta je tačno ICIS i kako si se ti priključio tome?
Najpre, ICIS nije ISIS iako slučno zvuče kada se izgovore ne Engleskom jeziku. (smeh) Nije uvek lako ljudima objasniti da nije u pitanju organizacija islamske države, posebno u razgovoru sa sponzorima. ICIS je naučna konferencija koja se organizuje svake godine i na kojoj se nalaze predstavnici naučne discipline informacionih sistema. Ovo ogromno okupljanje uključuje od 1000 do 1500 predstavljenih radova u oko 60 sesija i 180 prezentacija.
U okviru mog akademskog radnog angažmana (koji je sastavni deo doktorskih studija), postoje tri dela koje je nužno ispuniti. Prvi deo koji obuhvata oko 60 odsto jeste istraživanje, drugi deo koji obuhvata 30 odsto jeste predavanje, a poslednjih 10 odsto je takozvani service u šta spada ICIS. 
 
Koja je tvoja uloga na konferenciji?
Ja sam na ICIS-u jedan od koordinatora, dakle moj posao jeste da sve prođe kako treba. Postoje tri regiona: Amerika, Evropa i Afrika, Azija i Pacifik, a ja kao koordinator se staram da ako recimo neko iz Kine želi da vidi da li ima mesta za njegovo istraživanje na konferenciji, on ne mora da zove direktno mene, već tim koji je u Australiji da mu oni pomognu. Ovakva vrsta timova prisutna je u oko 180 zemalja, pri čemu to nije u pitanju isključivo organizacija samog ICIS-a, već globalne organizacije naše discipline AIS- Assosiation for Information Systems. Regionalni koordinatori su veoma bitni, jer je lakše svakome da rešava problem iz svog regiona s obzirom na to da je verovatno bliži tim problemima od globalnih komiteta u kojima sam ja služio.
Još jedna bitna stvar su takozvani tracks, odnosno vidovi klasifikacija unutar konferencije igrupacija u okviru zasebnih tema. Svaka konferencija ima oko 20ak grupacija. Kao primere izdvajam  Economics in IS (kako informacioni sistemi mogu da utiču na neki ekonomski pokazatelj), kao i Neuro-informacione sisteme koji su meni trenutno vrlo interesantni. 
Da li je moguće da postoji jednakost između svih tema?
Mi kao koordinatori moramo da se pobrinemo da grupe budu usklađene i da se poštuju pravila konferencije na nivou svih grupa. Na primer, ne želimo dopustiti da neko pošalje rad vezan za ekonomiju i da ima drugačija pravila od istraživača koji publikuju u neuroIS disciplini. Naravno, apsolutno svi detalji ne mogu biti apsolutno identični jer su  u pitanju drugačije metodologije i drugačiji standardi. Na primer, za razliku od ekonomije, kada proučavate nešto u neuro sferi, ona je mnogo bliža medicinskim istraživanjima a to diktira i drugačije aršine koji se po prirodi stvari moraju razlikovati. No, tehnička registracija, način referenciranja izvora, formati koji se koriste-  sve je to standardizovano i mi se staramo da ta standardizacija bude primenjena na sve koji žele učestvovati na  konferenciji. Još jedan od izazova jeste to što drugačiji istraživački sistemi imaju i drugačiji pristup kako treba da izgleda jedan naučni rad, a naš zadatak je da i tu pronađemo sredinu i shvatimo šta bi „idealni“ naučni rad trebalo da sadrži  i da propišemo formu prema kojoj bi se taj „idealni“ naučni rad trebalo podneti. 
 
Čini se da je ta cela provera neverovatan proces. Kako to funkcioniše?
Najveći problem je u tome što nama pristigne oko 10 000 radova, što nužno zahteva izgradnju sistema  koji će proveravati da li su se ljudi držali propisanih pravila. Na primer, neko nekad nenamerno zaboravi da formatira reference. Referenciranje je veoma bitno, jer je rad koji koristi tuđe  zaključke i nalaze a bez referenci, plagijat. Neki to rade nehotice i nesmotreno, dok neki to ipak rade sa prikrivenom namerom prisvajanja tuđih zasluga.
U suštini, mi smo izgradili sistem koji se delom sastoji od koordinatora, a drugim delom od softvera, koji u prvu ruku pregleda da li je rad tehnički i formalno prihvatljiv. Ukoliko je rad "sumnjiv", dodeljuje mu se red flag, odnosno, crvena zastavica, nakon čega se rad šalje kod koordinatora na pregled. Kada dobijemo podatke od tog sistema, napravi se dodatni vid sortiranja. "Nepopravljivi" radovi dobijaju „desk reject“, gde im kažemo da postoje ogromna odudaranja od propisanih standarda  i da se rad ne može ni razmotriti za prihvatanje. Ukoliko je greška ipak manja, šaljemo radove na tehničku doradu. Kada se osiguramo da su radovi originalni, inovativni i da poštuju formu, sistem se prebacuje na takozvane sudije, ili track chairs, koji svakom radu dodeljuju revizore. Revizori koji nužno moraju biti izuzetno upoznati sa tematikom radova koji su im dodeljeni na reviziju čitaju radove i određuju da li je zaista napravljen napredak vredan publikovanja na najvažnijoj konferenciji naše discipline. Po svakom radu se nalazi 3 reviewer-a, odnosno revizora koji uvek ostaju anonimni krajnjem autoru rada.  
Na čemu je vaš fokus i kako ste zadovoljni funkcionisanjem sistema?
Naš fokus je na unapređenju nauke, stvaranju novih znanja i publikovanju rezultata rada. Sistem verovatno nije savršen, ali za sada dobro radi. Kada se inicijalna faza završi, odnosno kada revizori daju svoj sud, dolazi do seče knezova. (smeh) Od svih pristalih radova, bira se najboljih 5%. No, ni ti radovi ne prolaze odmah, već se vraćaju na doradu inicijalnim autorima, gde se dorađuju i najsitniji detalji. Autori tada mogu da dorade rad u zadatom roku ili da odustanu od publikovanja na konferenciji. Ukoliko odluče da nastave, radovi se po doradi ponovo prosleđuju na reviziju i ako se ispostavi da je sve pod kontrolom, radovi dolaze do konferencije. Mi se i tada sve vreme trudimo da je proces i dalje anoniman  a novostvoreno znanje primenljivo i novo. Kad se proveri i to, pravi se konačni spisak gde dolazimo do približno 3% koji svoj rad prezentuju na konferenciji. 
 
Ovako izgledaju pripreme za konferenciju, a kako je to na samoj konferenciji?
Na samoj konferenciji, sistem i dalje mora da radi besprekorno, jednako onaj vidljivi i onaj nevidljivi sistem. Koordinatori se tada staraju o raznim stvarima, počevši od toga da li će recepcija u hotelu biti odgovarajuća, da li je kongresna hala spremna, koliko novca je koji sponzor dao i kolika će mu biti kompenzacija itd. Ukoliko jedna osoba nije zadovoljna nečim, nezadovoljstvo je potrebno ispraviti ukoliko je to ikako moguće. Kad sve to prođe, najčešće ostaje puno zamerki, pri čemu se među delom akademske zajednice neosnovano smatra za koordinatorovu krivicu ako je recimo recepcija u hotelu bila drska. Posle toga ja, kao koordinator, moram da obrazlažem zašto je recepcija bila drska u kasnijim izveštajima. (smeh) Praksa je da se po završetku jedne konferencije organizacioni komitet zameni, no ja sam i ove godine učestvovao u radu iste konferencije koja će se sada održati u Irskoj. To me dovodi do zaključka da verovatno nisam ništa kardinalno zabrljao tokom mog prethodnog angažmana.
Kako ste do sada prolazili sa zamerkama, da li ste imali nekih interesantnih događaja u vezi sa tim?
Sve u svemu, komentari se dele na mali broj onih koji kažu da je konferencija bila prihvatljiva, još manji broj koji je oduševljen i ogroman broj koji se žali na sve i svašta.
Jedna od zanimljivijih zamerki je glasila ovako: Zašto je vebsajt bio narandžaste boje kad je poznato po izvoru tom i tom da narandžasta boja dekoncentriše, pri čemu je i uredno citiran i sam izvor, odnosno 3 naučna rada koja su potvrdila da narandžasta  boja dekoncentriše posetioce. Tada sam lično proverio te radove i saznao da u njima zapravo stoji da narandžasta boja dekoncentriše jedino ako je intenzitet svetla u određenim granicama. Daljnje, rekao sam asistentu da citira određenu rečenicu kako „naša“ narandžasta ipak ne dekocentriše posetioce, s obzirom da je izvor svetla (na primer monitor) daleko slabiji od izvora korišćenom u citiranim studijama. Takvih primera ima bezbroj. 
 
Koja su tvoja očekivanja od ovogodišnje konferencije?
Prošlogodišnja konferencija je bila u Forth Worth-u u Texasu i smatrao sam je donekle svojom, jer je bila u mom regionu i mojoj neposrednoj blizini. Ove godine, decembra, konferencija će biti organizovana u Dablinu. Očekivanja od ove konferencije su da će se akademska zajednice Evrope uključuti u malo većem broju, te da će konferencija biti u duhu Evropske akademije.  Evropa ima malo drugačiji pristup nauci od Amerike, te se nadamo i da ćemo uspeti da napravimo balans između inovativnosti (koja je centralna odlika pronalazača) i forme koja već postoji u akademiji. U akademiji kao i u naučnim istraživanjima, se veoma razlikuje termin naučnik i pronalazač. Na primer ljudi često kažu da je Tesla bio naučnik iako je on bio pronalazač, a naučnik je neko ko će da pročita brdo izvora, citira polovinu od njih i umesto da napravi nešto revolucionarno, pomera disciplinu za malo. Mi najnovijim ICIS-om želimo pokušati da ta dva sveta, naimence svet inovativnosti i “suve” nauke, približimo jedno drugom.
 
 
Za kraj, koji su tvoji planovi za budućnost?
Moji akademski planovi su najviše u takozvanim neuralnim interfejsima namenjenim širokoj potrošnji (consumer devices). Nadam se da ću uspeti da pomerim granice u toj sferi. 
 
Objavljeno u Studentski intervju

Prva TEDx konferencija u Vršcu održana je u kongresnoj dvorani Centra Millenium u nedelju 5. juna. Pred oko 100 ljudi, osam predavača je iznelo svoje ideje i prenelo važnu poruku posetiocima, što je ujedno i slogan ove konferencije, „To be is to do“, u prevodu, „Biti znači činiti“. Konferencija je propraćena zabavnim programom koji su činile devojčice baletskog studija „Ivana“ i učenici muzičke škole „Josif Marinković“ u Vršcu.

Govore je otvorila Marija Mitrovanov iz Vršca. Završila je Filozofski fakultet u Beogradu i trenutno je direktor portala iSerbia. Tema njenog govora bila je ljudska svest i samosvest. Iznela je svoje mišljenje o tome da li će roboti u potpunosti zameniti ljude i da li će veštačka inteligencija preovladati. Nakon nje Oliver Tošković je započeo svoj govor o prostornoj orijentaciji. Doktorirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i objavio je mnogo naučnih radova. Otkrio je kako su studenti uradili eksperimente o tome koliko su im neki predmeti udaljeni na različitim visinama. Na završetku prve sesije pušten je snimak TED govora Amy Cuddy o govoru tela. https://www.youtube.com/watch?v=Ks-_Mh1QhMc

Drugi deo konferencije otvorio je Žarko Ptiček, član Statutarne komisije RNIDS, a 2014. godine osnovao je privredno društvo Ptiček d. o. o. Njegovo predavanje bilo je na temu administrativnih problema i kako ih rešiti. Sledeći govornik bio je Miloš Belčević, digitalni preduzetnik. On je pričao o projektu Happinator, na kome trenutno radi. To je aplikacija preko koje bismo rešavali probleme grafita po zidovima. Poslednji govor u drugoj sesiji održao je učenik Treće beogradske gimnazije, Nikola Tepić. Učesnik velikog broja takmičenja iz matematike, geografije, ekologije, fizike… Dobitnik je svetosavske nagrade i vicešampion je na Olimpijadi mladih naučnika u Turskoj. Pričao je o velikom problemu zagađene vode i zemljišta, kao i kapsuli koju je izmislio. Drugi deo je završen snimkom TED govora James-a Veitch-a o tome šta se desi kada odgovorite na spam mejlove. https://www.youtube.com/watch?v=_QdPW8JrYzQ

Poslednja sesija započela je snimkom TED govora Diane Nyad o njenom postignutom cilju i kako nikada ne treba odustati. https://www.youtube.com/watch?v=Zx8uYIfUvh4 Jelena Kovačević, prva govornica trećeg dela, modna kreatorka, učestvovala je na raznim fashion week-ovima i njen brend BARDA postao je svetski poznat. Ispričala je svoj put do uspeha, kako je od posla koji ne voli došla do posla za koji živi. Poručila je publici da veruju u čuda jer se ona stvarno dešavaju. Sledeća govornica na TEDx bini bila je slikarka i konceptualna umetnica Biljana Cincarević. U njenom izlaganju moglo se čuti koliko je religija uticala na nju i njeno stvaralaštvo. Prvu TEDx konferenciju u Vršcu zatvorio je astrofizičar-istraživač Darko Donevski. Objasnio je kako se rađaju galaksije i kako je prašina nastala u njima. 

Idejni pokretač i nosilac licence Snežana Đenić zadovoljna je odzivom publike i kaže kako bi promene koje bi izvršila bile minimalne. “Utisci su krajnje pozitivni! Izuzetno sam zadovoljna kako je konferencija protekla, pogotovo imajući u vidu kratak vremenski period za organizaciju. Odziv je bio dobar i hvala svim učesnicima na tome što su prepoznali značaj TEDx-a. Nadam se da ćemo uskoro imati priliku da posetimo TED konferenciju, sto bi nam omogućilo prisustvo većeg broja učesnika”, rekla je Đenić i dodala da sledeću TEDx konferenciju možemo očekivati na proleće iduće godine, a do tada će se održavati TEDx saloni.

Za više informacija pratite TEDx Vršac stranicu na fejsbuku. https://www.facebook.com/tedxvrsac/?fref=ts
Takođe, zapratite youtube kanal na kojem ćete moći da odgledate sve govore sa konferencije. https://www.youtube.com/channel/UC-Pckc3cBDnRRy_sSBDiecw

 

Objavljeno u Razno
Udruženje Beogradska nedelja organizuje konferenciju pod nazivom “Mladi imaju reč – Mediji mladih u Srbiji 2016”.
 Veliki broj novinara podeliće svoja iskustva i znanja u subotu, 12. marta od 16 do 19 časova, na Fakultetu za dimplomatiju i bezbednost (Travnička 2).  Između ostalog, odgovaraće i na pitanja kako osnovati radio, portal, novine ili kako ući u redakciju nekog velikog dnevnog lista.
 
Nikola Ćurčić, Marko Vujetić i Igor Cijan, organizatori ovog projekta, takođe su i trojica su urednika portala Beogradska nedelja, koji vode već skoro godinu dana. Ovu konferenciju su organizovali vođeni sa dva cilja. Prvi je da mladim ljudima približe svet novinarstva sa posebnim akcentom na današnje digitalno novinarstvo, a drugi da se mediji mladih okupe na jednom mestu i krenu u jačanje svog položaja. "Kvalitet takvih medija je na izuzetno visokom nivou, ali to nije toliko poznato na celoj medijskoj sceni.  Ideja je dosla upravo od toga sto i sami zelimo da ojacamo ulogu mladih u svetu medija", rekao je za naš portal jedan od organizatora, Nikola Ćurčić.
 
Ako želite da se prijavite, to možete uraditi klikom OVDE. 
 
Udruženje Beogradska Nedelja je neprofitno i nepolitičko udruženje građana osnovano sa ciljem da predstavlja portal beogradskanedelja.rs i da se bavi akcijama koje će jačati slobodu i raznovrsnost medija u Srbiji, naročito kod mladih.
Objavljeno u Razno
  • 1
  • 2
  • 3

VrsacPlus

VAK

parakvadvs

edukacija

KulturniCentarVrsac

OklagijaRS

VrsacMOJKraj

PokrajinskiSekretarijatZaSportIOmladinu

ArchLAB

TOV

eVrsac

iserbia

PricajmoOTome

OpstinaVrsac

Cefix