anja.babinka@studentivrsac.org
Kseniju Maričić i Marina Vlajića deli samo nekoliko ispita od diplome Ekonomskog fakulteta. Jedina razlika je što Ksenija studira na Univerzitetu u Novom Sadu, a Marin u Beogradu. Odgovorili su na naša standardna pitanja iz rubrike Studentski dvougao i tako pokušali da pruže budućim studentima što više informacija o ovom fakultetu.
Ksenija
Marin
Zašto si se opredelio/la za Ekonomiju?
Volela sam i prirodne i društvene nauke, pa sam nekako to jedinstvo videla u ekonomiji, s obzirom da ekonomija jeste društvena nauka, ali bez matematike, statistike je neprimenjivava, a njeni indikatori nedokazani.
Kao i većina đaka završne godine srednje škole, koji su u nedoumici po pitanju nastavka školovanja, tako sam i ja imao nekoliko realno-nerealnih opcija. Ali ipak je izbor pao na Ekonomski u Beogradu, jer je, na osnovu informacija i iskustva starijih kolega, zvučao kao veliki izazov , pogotovo za mene, tadašnjeg srednjoškolca koji nije vadio često knjižicu iz fioke.
Koliko si se dugo spremao/la za prijemni i kakav je bio?
Sigurno između tri i četiri meseca. Išla sam u gimnaziju, a pošto je potrebno pripremiti Poslovnu ekonomiju kao stručan predmet, morala sam na vreme da krenem sa pripremom. Takođe, nije bilo priprema na fakultetu, već samo jedan informator. Trud se isplatio i dobila sam budžet.
Prijemni ispit je bio veoma zahtevan, sastojao se od četiti predmeta: istorije, geografije, sociologije i jednog izbornog (informatika, ekonomija, matematika). Ja sam izabrao matematiku i nju sam i najduže spremao, nekoliko meseci. Ostale predmete koje sam pomenuo spremao sam oko mesec dana.
Kako izgleda prosečan dan na tvom fakultetu?
U toku dana uglavnom jednom do dva puta imam predavanja ili vežbe, dok u pauzama učim. Dosta vremena provodim u čitaonici.
Možda nisam kompetentna osoba za opisivanje prosečnog dana na Ekonomskom zbog svoje ,,prisutnosti" na faksu, s obzirom da nismo u obavezi da posećujemo većinu predavanja i vežbi. Tako da se prosečni dani pojedinaca na fakultetu dosta razlikuju, što je po meni dobro, jer sami odlučujemo kako ćemo rasporediti vreme i koja izlaganja profesora smatramo korisnim, a koja ne.
Na svakom fakultetu ima i lakših i težih predmeta, kao i profesora koji su ok ili ne. Kakvo je stanje na tvom faxu?
Naravno da ima i jednog i drugog, ali po mom mišljenju u zavisnosti od studentovog rada, pristupa obavezama, komunikacije i ophođenja prema profesoru, zavisi i ponašanje profesora. Ja lično nisam imala problema, jer je moje ,,oružje” vaspitanje i lepa reč. Poštujem bilo koju stariju osobu, pogotovo nekoga od koga treba da naučim nešto.
Što se tiče težine ispita, uglavnom je to stvar pojedinca, ali postoji nekoliko ispita posle kojih svako mora na ,,godišnji odmor”. Teorija cena, Poslovno pravo, Upravljačko računovodstvo samo su neki od njih. Profesori su stručnjaci u svojim oblastima i prenose znanje veoma dobro. Naravno, uvek postoje izuzeci.
Da li postoji neka stručna praksa, tj. koliko fax pomaže u tome da shvatite u praksi šta je to što studirate, ne samo u teoriji?
Praksa je najveća mana Ekonomskog fakulteta. Ranije je taj problem bio izraženiji nego danas, jer tada nije bilo toliko studentskih organizacija koje se danas uključuju u proces spajanja studenata i kompanija koje nude praksu. Tako da mislim da je to nešto na čemu bi valjalo poraditi, jer ima dosta prostora za napredak.
Šta sve možeš posle završenog Ekonomskog fakulteta?
Isto što i posle svakog studiranja, traženje posla. ☺ Sad, neko ima sreće da vrlo brzo nađe posao, manje snalažljivi čekaju duže, a ima i onih koje čeka posao. Ja verujem da će, bez obzira na situaciju u zemlji, biti bolje i da za vrednog i kvalitetnog čoveka uvek ima mesta. Onaj ko treba kad tad to prepozna.
Na našem fakultetu postoji preko deset smerova, počevši od Bankarstva, Revizije, Marketinga, pa sve do Statistike, Finansija, Trgovine, tako da su studenti Ekonomskog fakulteta u Beogradu veoma zanimljivi za kompanije iz različitih oblasti biznisa. Iako je stanje u državi takvo kakvo je, verujem da, uz poboljšanje opšteg stanja u zemlji i razvoja privrede, neće biti zime za ekonomiste koji su diplomirali na čuvenom EKOF-u.
Kada bi ponovo upisivao/la fax, da li bi upisao/la isti ili neki potpuno drugačiji?
Ne znam odgovor, nekad razmišljam da je bilo bolje da sam upisala Medicinu recimo, jer mislim da bi ležala mojoj prirodi, a s druge strane ko zna šta bih mislila da je bilo tako. Sve u svemu ja sam zadovoljna mogućnošću na svom fakultetu i uopšte za student. Dobila sam stipendiju za Master razmenu u Belgiji i mogu da kažem da sam svoje vreme dok sam studirala kvalitetno i lepo iskoristila. Lepo je kad čovek sanja, na tome radi i na kraju to i ostvari. Mladim ljudima u našoj zemlji fali istrajnosti, sve smo površniji, zaboravljamo da se za prave stvari treba boriti. Postoje mogućnosti, samo ih treba tražiti i pokušavati, ne dizati ruke.
Pravni fakultet u Beogradu naplatio je studentima odlaganje ispita koje treba da polažu sledeće nedelje. Tako su akademci koji sve ove dane pomažu u prihvatnim centrima i na terenu morali da plate 700 dinara da bi izašli na ispit kad vanredna situacija prođe.
Još se tresem od besa i neverice. Moje kolege i ja smo sve ove dane proveli u prihvatnim centrima, nekima su i kuće poplavljene, ne znamo gde nam je glava, a onda dođemo da odložimo ispit koji treba da polažemo za šest dana i oni nam traže 700 dinara - revoltirano je ispričala studentkinja sa kojom je novinarka "24 sata” juče bila na šalteru fakulteta na kome je platila da ispit zakazan za 27. maj polaže 9. juna.
Bes studenata utoliko je bio veći što je sam fakultet istakao obaveštenje u kome navodi da akademci zbog vanredne situacije i pomaganja ugroženima mogu bez plaćanja da odlažu sve ispite za sedam dana ili za prvi sledeći termin koji ispitivač ima.
- Kada sam ih pitala zašto nam u ovakvoj situaciji naplaćuju odlaganje ispita i pokazala im obaveštenje koje su sami objavili, odgovorili su mi da mnogi studenti zloupotrebljavaju vanredno stanje i da odlaganje neće naplatiti samo za one ispite koji su zakazani baš za ovu nedelju - ogorčeno dodaje ova studentkinja.
U upravi Pravnog fakulteta najpre su nam poručili da su tvrdnje o naplaćivanju lažne i zlonamerne i podsetili na obaveštenje koje su objavili. Međutim, nakon što smo im poslali sliku uplatnice, odgovorili su da je sigurno došlo do zabune i da će studentima vratiti novac.
- Žao nam je što je očigledno došlo do zabune, jer nam to nikako nije bila namera. Sve kapacitete smo stavili na raspolaganje za pomoć ugroženima u poplavama. Danima sakupljamo potrepštine na fakultetu, a treba da pokrenemo i kol-centar za pomoć. Uostalom, ne bismo sastavili obaveštenje o besplatnom odlaganju ispita da to nismo i hteli da učinimo. Negde je u lancu zaposlenih došlo do nesporazuma. Kako bilo, sada je najvažnije da nastavimo da pomažemo našim sugrađanima - kažu na Pravnom fakultetu u Beogradu.
Podsetimo, Univerzitet u Beogradu doneo je odluku da fakulteti ove nedelje oslobode studente svih nastavnih obaveza kako bi akademci nastavili aktivno da pomažu ugroženima.
Preuzeto sa sajta 24 sata
Učenici treće godine smera turističkih tehničara Poljoprivredne škole "Vršac", u konkurenciji trideset škola, ostvarili su izuzetan rezultat na trećem Međunarodnom takmičenju virtualnih preduzeća u Temišvaru.
Oni su osvojili prvo mesto u profesionalnoj komunikaciji i izradi profesionalnog turističkog kataloga. Predstavili su se kroz dve učeničke virtualne kompanije, Kezwell Hotel i Turističku agenciju Time Travel.
Na Sajmu u Temišvaru učestvovalo je 28 učenika i profesori turističke grupe predmeta Radivojević Saša, Lekovski Sanja, Brankov Tanja, odeljenski starešina Purić Dragijana, prof. Popov Marjana kao prevodilac i v. d. direktora Starc Zdravko. Putem odabranog turističkog materijala oni su predstavili i turističke mogućnosti opštine Vršac i Srbije.
- Možemo da zaključimo da je naše učešće na 3. Međunarodnom sajmu virtualnih kompanija u potpunosti uspelo, da su učenici upoznali rad hotela i turističke agencije, da su pokazali samostalnost u radu i da su znanja i veštine primenili u praksi. Na sve nas, domaćin, Ekonomska škola „F. S. Niti“, ostavila je snažan utisak svojim gostoprimstvom i videli smo kako škola radi u drugoj zemlji, naglasio je profesor Radivojević.
On se u ime učenika i kolektiva zahvalio Pokrajinskom sekretarijatu za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice za sufinansiranje projekta, Ženskom kreativnom centru iz Vršca za pomoć oko izrade razglenica Vršca i firmama Swisslion PJ Vršac, Roda Tours i Turističkoj organizaciji opštine Vršac za sponzorstvo.
Preuzeto sa sajta eVršac
Unija studenata opštine Vršac uputila je zvaničnu molbu ambasadama Mađarske i Rumunije da pomognu Srbiji u novonastaloj tragičnoj situaciji. Njeni članovi su naveli da poplave koje su zadesile veliki deo naše zemlje su problem i drugih nacija, s obzirom na to da je Srbija multikulturalna. Pisma su napisali i na mađarski i rumunski preveli članovi Unije, Mariana Fodor i Denis Oprea.
Vaša ekselencijo,
Srbija se nalazi u izuzetno teškoj situaciji. Trenutno smo pogođeni poplavom koja se ne pamti u skorijoj istoriji. Vlada Srbije je proglasila vanrednu situaciju. Nekoliko ljudi je do sada izgubilo svoje živote, hiljade ljudi je raseljeno i još hiljade njih očekuje pomoć svakog trenutka. Ovaj problem pogađa pored većinskog stanovništva i mađarsko stanovništvo. Kao studentska organizacija pokušavamo da našim volonterskim radom pomognemo sugrađanima.
Molimo Vašu ekselenciju da u Vašim mogućnostima pomogne Srbiju u ovoj teškoj i nezavidnoj situaciji. Takođe Vas molimo da razgovarate sa predstavnicima izvršne vlasti Vaše matične zemlje i predočite im sa kakvim problemima se susreće Srbija i mađarska manjina koja živi u Srbiji.
Iskreno verujemo da će ljudskost pobediti i da ćemo iz ove situacije izaći još jači.
U nadi da ćete uslišiti naše molbe,
Mariana Fodor
Osim što su dugogodišnje drugarice, Zorana Ilić i Ivana Viciknez su od pre četiri godine i koleginice. Studiraju Književnost i srpski jezik. Jedino što ih razdvaja u tome da zajedno idu na predavanja su gradovi u kojima studiraju. Zorana je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a Ivana na Filozofskom u Novom Sadu. Bile su raspoložene da svoja iskustva podele sa nama i tako pomognu budućim studentima koji se dvoume između ova dva grada.
Zorana
Ivana
Zašto si se opredelila za Književnost?
Književnost sam upisala jer volim da čitam, a i želela bih jednog dana da se bavim profesorskim poslom. Novac mi nije bio motivacija, jer je svima već jasno da para u prosveti nema, a kako stoje stvari neće biti ni samog posla.
Studije Književnosti sam odabrala najpre zbog simpatija koje sam od malih nogu imala prema knjigama i čitanju, ali i zbog veoma dobre saradnje koju sam imala sa profesorkom srpskog jezika i književnosti u srednjoj skoli, i uz njenu pomoć uspela sam da postignem svoj cilj i upišem Knjizevnost u Novom Sadu. Konkretno za ove studije sam se opredelila jer su bliske mom karakteru i ličnosti i zato što mislim da rad u prosveti, iako nije previše isplativ, može da ponudi mnogo više od novca.
Koliko si se dugo spremala za prijemni i kakav je bio?
Za prijemni sam se intezivno spremala oko mesec i po dana, iako su pripreme počele mesecima ranije. Sastoji se od testa iz gramatike (koristi se čuvena Stanojčićeva "žuta gramatika"), od eseja na zadatu temu (obično se bira između 3 teme i tiče se obimnijih dela, lektire) i pesme koja treba da se analizira. Test nosi 30, esej 10, a pesma 20 bodova.
Za prijemni ispit pripremala sam se ukupno četiri meseca. Prijemni ispit je trajao jedan dan, i sastojao se iz sledećih segmenata: 1. Test (od deset pitanja iz opšte književne kulture), 2. Pismeni deo na kome je predviđeno pisanje eseja na određenu temu. 3. Usmeni deo koji podrazumeva razgovor između profesora i budućeg studenta. Student odgovara na dva postavljena pitanja. Potom se sabira kompletan rezultat (koji je student postigao na sva tri dela prijemnog ispita) i na osnovu toga se dobijaju konačni bodovi.
Kako izgleda prosečan dan na tvom fakultetu?
Što se predavanja tiče, moram da kažem da je to opšti haos. Obično profesori imaju iste termine koji im odgovaraju već godinama i ne menjaju ih. Dakle, može da se desi da na fakultetu budete bukvalno od 8 ujutru do pola 10 uveče (ja sam imala termine predavanja koji počinju u 20h). Između predavanja su pauze od po sat i po, dva, pa možete da birate ili da se vozikate više puta na relaciji stan-fakultet, ili da za to vreme sedite u čitaonici. U prvoj godini obično kažu da su sva predavanja obavezna, ali zavisi od profesora i vremenom se sazna šta može da se iskalkuliše i izbegne. Generalno situacija u administraciji je loša. Termini ispita se ne znaju na vreme, ukoliko niste na budžetu verovatno ćete slušati najmanje 10 verzija o tome šta treba da platite a šta ne, a sve to dolazi sa šaltera fakulteta. Neorganizovani su prilično i mislim da je to glavna karakteristika fakulteta, a posebno grupe za Srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima. Koliko sam mogla da čujem, situacija na grupama za strane jezike je ipak malo bolja, što opet zavisi od jezika.
Moj prosečan dan na fakultetu počinje od devet i završava se negde između tri i šest popodne. U zavisnosti od rasporeda, nekada provedem na fakultetu samo tri sata, a nekada se zadržim na predavanjima ceo dan, jer postoje pauze od po dva tri sata, koje uglavnom provedem u okolini fakulteta. Većina predavanja su obavezna i donose bodove koji su mi važni za bolje rezltate na ispitu.
Na svakom fakultetu ima i lakših i težih predmeta, kao i profesora koji su ok ili ne. Kakvo je stanje na tvom faxu?
Doživljavanje profesora je individualna stvar. Mlađa ekipa je u redu, ali oni su uglavnom asistenti koji na ispitu nemaju pravo da vas ispituju. Profesori su stariji i većinom su muškarci. Kako ćete proći na ispitu veoma često zavisi od toga na koju su nogu ustali, ali tako je pretpostavljam sa većinom fakulteta. Velika mana fakulteta je što ne postoje udžbenici, već se uglavnom uči iz njihovih beležaka koje vas teraju da redovno dolazite i studija koje su veoma često nedostupne, a profesore to ne zanima. Nisu baš svi raspoloženi sa saradnju. Čast izuzecima koji su mladi i još nisu izgubili entuzijazam. Ispiti su različiti, uglavnom preobimni sa kolokvijumima koji su uslov za izlazak na ispit ali ne oslobađaju dela gradiva koje je položeno. Mada, čula sam da je takvo stanje i sa drugim fakultetima, tako da je tu više u pitanju obrazovni sistem u Srbiji, ne sam fakultet.
Za četiri godine koliko studiram, imala sam prilike da se susretnem sa vrlo zahtevnim predmetima, ali ne i sa prezahtevnim profesorima. Naravno izuzeci uvek postoje, i mogu da nabrojim dva, tri profesora koji se nisu ponašali korektno i fer, ali oni su u manjini u odnosu na ostale koji su bili i više nego korektni.
Da li postoji neka stručna praksa, tj. koliko fax pomaže u tome da shvatite u praksi šta je to što studirate, ne samo u teoriji?
Stručna praksa predviđena je na mom fakultetu tek u četvrtoj godini, ona se sprovodi u osnovnim i srednjim školama. Kroz celu praksu prati nas profesor metodike, čiji se predmet pohađa u petom i šestom semestru, i ona u saradnji sa profesorkom-mentorkom ocenjuje uspeh studenta koji je postigao sa učenicima.
Šta sve možeš posle završenih studija Književnosti?
Nakon završene Književnosti, nažalost, ne postoji neki veliki izbor. Na diplomi ste diplomirani profesor srpskog jezika i književnosti. Možete biti nastavnik, profesor, lektor, ili pisac, ali sa legitimnim pravom da pišete, kao kompetentna osoba za taj posao :).
Uprkos mnogim predrasudama da studenti Književnosti i nemaju neku perspektivu, smatram da nakon završetka ovih studija ne ostaje praznina. Naravno na prvom mestu jeste rad u školama, zbog kog većina mladih i upisuje ove studije, ali naravno tu su i druge prilike kao što je rad na fakultetu, naučno istraživački rad, potom rad u biblioteci, naravno pisanje je uvek opcija, urednički posao je takođe prilika. Sve zavisi od interesovanja pojedinca, i onog segmenta koji je njemu najbliži.
Kada bi ponovo upisivala fax, da li bi upisala isti ili neki potpuno drugačiji?
Kada bih ponovo mogla da biram verovatno bih izabrala neko zanimanje koje je rentabilnije, ali to više ima veze sa trenutnim stanjem u državnim institucijama i stanjem u prosveti. Sve u svemu, nemojte upisivati ovaj fakultet ukoliko to baaaaš ne volite iskreno. Spremite jake živce i srećno.
Mihailo Sladoje i Luka Grozdanić su kolege. Obojica studiraju Arhitekturu, ali na različitim univerzitetima – Mihailo je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, a Luka na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Svoja iskustva i utiske rado su podelili sa nama.
Mihailo
Luka
Zašto si se opredelio za Arhitekturu?
Pa mogu slobodno reći da sam oduvek želeo da studiram Arhitekturu, jednostavno me je uvek fascinirala, tako da i nije bilo neke odluke.
Zainteresovanost za Arhitekturu proistekla je uglavnom iz ljubavi prema dizajnu, organizaciji i društvenim odnosima. Kao nauka ona je omogućila veoma širok spektar zanimanja koji nisu isključivo vezana za projektovanje objekata već kao celina predstavlja miks svega navedenog.
Koliko si se dugo spremao za prijemni i kakav je bio?
Za prijemni sam se spremao nekih 8, 9 meseci. Prijemni se tada sastojao od crtanja, testa iz matematike i seta logičko prostornih zadataka. Prijemni je sada promenjen i mislim da je u pitanju test opšte kulture.
Prijemni za odsek Arhitekture na Fakultetu tehničkih nauka se sastoji iz 3 dela: opšteg znanja, slobodoručnog crtanja i prostorne kompozicije. Pripremna nastava u toku fakulteta je organizovana svake subote i ponavlja se tokom letnjeg semestra u vidu mesečnog ciklusa. Takav način priprema omogućava studentima da se na najbliži mogući način približe prijemnom ispitu koji se održava početkom jula i traje 3 dana. Deo opšteg testa znanja bio je poprilično opširan, iza njega je potrebno nekoliko meseci rada. Rezulati pijemnog ispita kao prva rang lista sa kojom se susrećete ni približno ne predstavlja vaš osećaj za ovu struku, što se godinama unazad pokazalo na projektima koji su kasnije rađeni tokom studija.
Kako izgleda prosečan dan na tvom fakultetu?
Obaveze na fakultetu variraju u zavisnosti od godine studija. Najviše vremena na fakultetu se provodi tokom prve i druge godine, dok se kasnije obaveze na fakultetu proređuju i radi se više samostalno. Predavanja uglavnom nisu obavezna, ali ima onih koja jesu. Vežbe su obavezne.
Predavanja su organizovana u centralnom delu dana, oko podneva, dok su vežbe za različite grupe podeljene u prepodnevnu i popodnevnu smenu. Prosečan dan traje oko 5 do 6 sati i ukoliko studenti aktivno učestvuju u radu na vežbama, svoje projekte će završavati na vreme, bez mnogo rada kod kuće gde se sve svodi na završne detalje. Uglavnom, takav plan rada studenti ne praktikuju, pa se u završnim rokovima dešavaju mnogobrojne neprespavane noći provedene pored računara ili u radionici. Naučen iskustvom, savet je konstantni razgovor sa kvalitetnim asistentima koji će iz vaših radova izvući najveći kvalitet i podstaći vas na maksimalan trud. Takođe veliki broj zadataka rađen je timski, tako da takav način rada omogućava i druženje pomešano sa obavezama, što je uvek predstavljalo opuštajuci momenat tokom studija. Opšti zaključak je da završavanje arhitekture nije teško, već veoma naporno ukoliko želite dobre rezultate.
Na svakom fakultetu ima i lakših i težih predmeta, kao i profesora koji su ok ili ne. Kakvo je stanje na tvom faxu?
Naravno, kao na svakom fakultetu ima težih i lakših predmeta. Na svakoj godini studija postoje nekoliko "teških" predmeta, ali pre bi ih nazvao obimnijim od drugih. Moje iskustvo sa profesorima je generalno dobro. Uglavnom izlaze u susret, ali ne mogu reci da su svi ažurni što se informisanja i ocenjivanja studenata tiče.
Odsek u Novom Sadu nažalost nema dovoljan broj kvalitetnih predavača koji bi na zanimljiv i praktičan način ukazali na rešenja i probleme koje donosi Arhitektura. Generalno, profesori koji su vezani za proračune zahtevaju puno, zauzimaju strog stav prema studentima i uglavnom su to predmeti koji su teži za polaganje. Brojne predispitne obaveze vezane za građevinske predmete predstavljaju poprilično nezanimljiv deo studiranja. Asistenti i profesori koji rade u sklopu arhitektonskih predmeta su otvoreni za svakodnevnu saradnju, pa projektovanje ima i dimenziju uživanja ako zaista volite to što radite.
Da li postoji neka stručna praksa, tj. koliko fax pomaže u tome da shvatite u praksi šta je to što studirate, ne samo u teoriji?
Stručna praksa je obavezna na završnoj godini, ali studenti su slobodni da sami izaberu na koji način ce je odraditi. Smatram da se fakultet više bavi teorijskim delom, tj. da studentima ne omogućava uvid u praktične stvari, iako pojedini predmeti tokom semestra imaju organizovane delatnosti u vidu izvodjenja manjih projekata, intervencija u gradu ili umetnickih performansa.
Šta sve možeš posle završenih studija Arhitekture?
Mogućnosti po završetku fakulteta su raznolike. Prvenstveno to je rad u projektnom birou, zatim bavljenje raznim tipovima dizajna, fotografijom, istorijom umetnosti i arhitekture, obrazovanju itd.
Opsta zabluda vezana za studiranje arhitekture je ta da njeni studenti nakon završetka studija su ograničeni na suvo projektovanje objekata. Kao jedan od ljudi koji su više zainteresovani za teme vezane oko same struke lično uviđam da arhitekte imaju veoma široku lepezu zanimanja jer ona zahteva prefinjen ukus za dizajn, osećaj za red, razumevanje društveno-političkih odnosa, poznavanje računarskih tehnologija, teorijsko znanje i niz drugih sposobnosti koje omogućavaju poprlično veliki izbor zanimanja nakon dobijanja diplome. Arhitekta kao takav, zapravo može učestvovati u mnogim sferama života.
Kada bi ponovo upisivao fax, da li bi upisao isti ili neki potpuno drugačiji?
Ako bih ponovo upisivao fakultet, verovatno bih upisao Arhitekturu, jer po meni najbitnije je upisati ono što stvarno voliš i što te interesuje. Jedino tako ćeš uživati u tome što radiš i moći da postigneš maksimum svojih sposobnosti.
Turnir u basketu “Sportom do uspeha” održan je od 9. do 11. avgusta tekuće 2013. godine. Trodnevni turnir uzavršen je u nedelju, kada su proglašeni pobednici i dodeljene nagrade. Pobedu u muškoj košarci odnela je ekipa Čist kec, dok je ekipa Caffe Time zauzela prvo mesto u kategoriji ženskog basket. U brzom šutiranju za 3 poena najbolji je bio Luka Nikolić. Uvodnu reč je dao jedan od članova Unije studenata opštine Vršac Miloš Višacki, dok je mlada sugrađanka Emilija Đonin otpevala himnu i time otvorila finale turnira.
U kategoriji muškarci 3 na 3 drugo mesto zauzela je ekipa Zoo shop Sebastian, a treće Tri i po čoveka. Devojkama iz Lambade pripalo je drugo mesto u kategoriji žene 3 na 3, dok se na trećem mestu našla ekipa Sloga-Plandište. U šutu za 3 poena, preostala mesta zauzeli su Jovan Novak, koji je ujedno i proglašen najboljim muškim igračem na turniru, i Aleksandar Bugarin. Sudije su odlučile da najbolja igračica turnira bude bivša reprezentativka Biljana Stanković. Nagradu za najboljeg volontera osvojila je Ivana Pepić.
Unija studenata opštine Vršac je u okviru turnira organizovala i humanitarnu akciju za Daliborku Vuković, koja je u Italiji na presađivanju koštane srži. Veliki broj učesnika, sugrađana, ali i sama Unija donirala je novac Daliborki za potrebe lečenja. Sakupljeno je preko 22.000 dinara. Na turniru je viđen veoma humani gest, kada je kapiten ekipe Zoo šop Sebastian, Koča Jovović ubacio celokupnu nagradu od 10.000din u dobrotvorne svrhe. Isto je zatim postupila ekipa Caffe Time i Lambada.
Na turniru je učestvovalo 16 muških i 4 ženske ekipe, kao i 23 šutera za 3 poena.
Sva tri dana turnira protekla su bez incidenata, a Unija studenata je u nedelju uveče organizovala i žurku u kafiću ,,Lokomotiva” povodom završetka manifestacije, gde su učesnici, članovi, ali i svi zainteresovani nastavili druženje i proslavili svoj prvi projekat.
Turnir u basket su podržali: Opština Vršac, Sportski savez, Moja voda, Centar Millennium, DOO Energowind, Clickman, Trgoban, Spirit, Studio &, Zoo shop Sebastian, Etno kuća Dinar, Pizzeria Masters, eVrsac, Caffe Grand, Motel Vetrenjača, Pekara Hermes, Agronajs, Zona Optimizma, Pekara Sana, Jovan S, Salon lepote beauty boom, Ordinacija Petrov, nSport, Copy center, Fitness studio 8, Priča, London pub, TV Lav, TV Banat, TV Victoria, TV IN oktobar, Muhi, Varnica komerc, Max radio, menjačnica Teddy, Đorđević poslatičarnica, Buongiorno, Prvi maj, Roda tours, Alenik, Compact računari, Vulkanizer Lazarević, Deko print, Bumbar, Swisslion Takovo, Maxi taxi, štamparija Tuli, BB Kanon, Royal security.
Anja Babinka
{gallery}projekti/sportomdouspeha-prvidan{/gallery}
{gallery}projekti/sportomdouspeha-drugidan{/gallery}
{gallery}projekti/sportomdouspeha-finalnidan{/gallery}