Studentkinja Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu.
Ljudi vole da razmišljaju o ljubavi na romantičan i poetičan način. Svog partnera doživljavamo kao srodnu dušu i čini se da nas je sama sudbina spojila. Zbog ljubavi su napisani najlepši stihovi, stvorena najveća umetnička dela, umiralo se i ubijalo zbog nje. Naravno, možemo i tako da gledamo na ljubav i zaljubljenost. Ali, hajde da sada romantičnu ljubav sagledamo sa naučne strane.
Kada za neki par kažete da između njih „postoji hemija” niste ni svesni koliko ste u pravu. Zaljubljenost i ljubav su biohemijski procesi koje je nauka u velikoj meri rasvetlila. I to objašnjenje ne umanjuje našu ljudskost, već samo dokazuje njeno postojanje.
Pre svega, istina je da muškarci i žene ne vole na isti način, da ne biraju partnera vođeni istim kriterijumima, a odgovor na pitanje zašto postoji toliko razlika je jednostavan – evolucija. Priroda je stvari udesila tako da obezbedi reprodukciju vrste. Žene svoj reproduktivni materijal (u vidu jedne jajne ćelije mesečno) moraju više da cene, stoga su i kriterijumi za izbor partnera strožiji. Ali, za razliku od većine drugih organizama, ljudi imaju i sposobnost da vole i da osnuju monogamnu vezu (mada ljudi nisu striktno monogamna vrsta). Razlog je jednostavan – bebe nisu sposobne da same brinu o sebi. Stoga je priroda „sredila” da roditelji ostanu zajedno dok potomak ne bude sposoban da se sam kreće, hrani, razume i sebi prilagodi okolinu. Priroda je unapredila nagon za reprodukcijom u nešto više od toga – u ljubav.
Uzmimo za primer čin poljupca koji je u stvari jedna vrsta skeniranja. Tokom ljubljenja, mozak procenjuje genetsku sličnost i tu važi pravilo „suprotnosti se privlače”. Pored toga, žena nesvesno skenira kakav je imuni sistem muškarca sa kojim se ljubi, čime proverava da li je on kandidat za zasnivanje porodice.
Helen Fišer, čuveni američki antropolog, svoju karijeru je posvetila proučavanju „romantične ljubavi”.
Ona izdvaja tri faze u razvoju ljubavi:
POŽUDA
Prvom fazom upravljaju polni hormoni: estrogen i testosteron. Tu su naravno i feromoni, koji su odgovorni za „ljubav na prvi miris”. Vizuelne karakteristike takođe utiču na pojavu požude, tako što muškarci traže karakteristke koje se vezuju za plodnost i mladost, dok žene obraćaju pažnju na snagu, zdravlje i sposobnost muškarca da brine o porodici. Ipak je prirodno što smo svi, manje ili više, površni.
PRIVLAČNOST
To je ona faza koja se često izjednačava sa pojmom zaljubljenosti. Ovde se uključuju neki novi hormoni.
Adrenalin - Srce brže kuca, dlanovi se znoje i imate osećaj da možete poleteti uz voljenu osobu.
Dopamin – Često mu tepaju „hormon sreće”. Zbog njega osećamo zadovoljstvo (slično kao i zavisnici od narkotika), ali i smanjenu potrebu za snom i hranom, a pažnja je preusmerena na objekat zadovoljstva.
Serotonin – Uključen je u mnoge procese u organizmu, a glavni je krivac zašto nam dragi/draga ne izlazi iz misli. Sličan nivo serotonina, manji u odnosu na normalan, imaju zaljubljene osobe i osobe sa opsesivno-kompulsivnim sindromom. Ipak, svi smo malo ludi kada smo zaljubljeni.
Za mnoge simptome zaljubljenosti i osećaja da smo na „sedmom nebu” odgovoran je prirodan amfetamin – feniletilamin (FEN). Ove prirodne droge ima i u čokoladi, pa je potpuno razumljivo zašto je svi toliko volimo. FEN utiče i na dodatno lučenje dopamina. Dejstvo FEN-a slabi posle 18 meseci do 4 godine i onda je na redu sledeća faza. Umesto FEN-a, endorfini struje našim organizmom. Nekim osobama, endorfini ne mogu zameniti osećaj koji stvara FEN, tako da ovi zavisnici od FEN-a ne ostaju dugo sa istim partnerom ili pored svog partnera imaju i paralelne veze koje im obezbeđuju dozu FEN-a za kojim žude.
VEZANOST
To je faza koja je ključna u dugim vezama i brakovima. Endorfini su supstance koje nam daju osećaj blagostanja i intimnosti. Stanje zaljubljenosti nije zdravo ako potraje, pa ga oksitocin i vazopresin potiskuju.
Oksitocin – hormon koji omogućava zbližavanje. Odgovoran je kako za majčinsko ponašanje, tako i za orgazam, maženje i empatiju. Smatra se da seksualnim odnosima par obezbeđuje sebi potrebnu dozu oksitocina, koji povećava osećaj bliskosti i još više nas „vezuje” za partnera.
Vazopresin – ovaj hormon ima, za sada nedovoljno poznat, uticaj na proces vezivanja između partnera. Kod muškaraca dovodi do povećanja agresivnosti prema drugim muškarcima i želje da „čuva svoje”.
Naučnici tvrde da ljubav u dugim vezama i brakovima može trajati sve dok se ubrizgava potrebna doza romantike i zaljubljenosti. Dopamin i FEN se mogu isprovocirati tako što ćemo nastaviti da sa partnerom radimo nove stvari, bio to izlazak sa društvom, degustiranje neke nove poslastice ili skakanje padobranom.
Ljubav pokreće lavinu pozitivnih supstanci koje dovode do optimizma, lepog raspoloženja, ali i pomaže očuvanje opšteg fizičkog i psihičkog zdravlja. Zaljubljena osoba „sija”.
Zato joj, u suštini, nije ni potrebna hemijska reakcija da opiše njeno stanje.
Dovoljan je taj osećaj.
Izvor: portalmladi.com
Novi Sad – Univerzitet u Novom Sadu ima pamet, ali i hroničnu nestašicu preko potrebnog prostora. Dr Vesna Bengin-Crnojević, trenutno najpoznatija naučnica u Srbiji koja je ime naše zemlje pronela kao požar prošlog petka kroz naučne krugove Evropske unije, sa pet asistenata deli kabinet od devet kvadrata i zadovoljna je zbog toga. Zahvaljujući njoj, Srbija je jedina zemlja van EU koja ima Timing projekat u okviru programa „Horizont 2020”.
Ona tu čast deli sa svojim suprugom, profesorom Vladimirom Crnojevićem, sa kojim je osnovala istraživački centar pod nazivom „Biosens” (BioSense), čiji će naučnici praviti komponente čak i za svemirsku sondu koja će krenuti ka Jupiteru 2022. godine.
Novinari su imali prilike da u okviru programa Centra za promociju nauke „Horizont četvrtkom” obiđu ove naučnike u centru koji se nalazi na trećem spratu Rektorata (Centralne zgrade) Univerziteta u Novom Sadu, koji od momenta kada se prođe kroz vrata podseća na unutrašnjost svemirskog broda po tehnološkim čudima koji se u njemu nalaze.
Profesorka Vesna kaže da nam na ovoj laboratoriji zavide kolege sa univerziteta u Beču i Atini i naglašava da je ovo dokaz da se sve može postići čak i u velikoj besparici, zahvaljujući znanju i upornosti konkurisanja za evropske projekte. Ovaj uspešan tim je do sada dobio 27 međunarodnih projekata, a najsjajnija zvezda na srpskom naučnom nebu je projekat ANTARES, koji je prošlog petka osvojio sredstva Timing programa u okviru „Horizonta 2020”.
Od 169 predloženih projekata za ova sredstva, finansiranje je dobilo dvadeset iz svih delova Evrope, a među njima se prvi put našao i konzorcijum sa Univerzitetom u Novom Sadu na čelu. Cilj ANTARES-a je da postojeći Centar „Biosens” pretvori u Evropski centar izvrsnosti za napredne tehnologije u oblasti održive poljoprivrede i bezbednosti hrane. Predloženi budžet iznosi 433.000 evra u prvoj i 29 miliona evra u drugoj fazi.
U centru trenutno radi šest naučnoistraživačkih grupa, među kojima su one za nano i mikroelektroniku, komunikacije, robotiku i mehatroniku, slatkovodnu ekologiju…
– Obično se u jednoj laboratoriji koristi jedna tehnologija, a mi smo odlučili da idemo po ugledu na Stanford i napravimo laboratoriju koja ima što više tehnologija, jer želimo da rešavamo jako teške naučne izazove – objašnjava dr Bengin-Crnojević.
Ona nas uvodi u prostoriju koja je čista poput operacione sale, a potom i u laboratoriju za optička merenja, takozvanu mračnu sobu u kojoj se gasi svetlo prilikom eksperimenata. Sve najviše zanima „čista soba” kojoj, nažalost, nema pristupa, osim pogleda kroz staklena vrata, a koja je čistija i od operacione sale.
Ovde se slažu slojevi atoma jedni na druge i zrnce prašine bi bilo jednako ulasku slona u staklarsku radnju – jednostavno objašnjava ova naučnica. Novinari mogu da provire samo u predsoblje „čiste sobe”, gde naučnici stavljaju kapu, oblače mantil i nazuvaju kaljače. Za svaki slučaj i pod je lepljiv, kako bi se sa cipela dodatno pokupila sva nečistoća pre presvlačenja.
– Čitava priča je počela pre osam godina, kada se nas troje mladih doktora nauka zapitalo šta bi mogli da uradimo sa tim velikim znanjem koji smo dobili, a da opet napravimo promene u životu običnog čoveka. Pogledali smo okolo – videli ravnicu i odlučili da se fokusiramo na poljoprivredu. Naš tim danas ima 68 istraživača, od kojih su 28 doktori nauka, a 11 je došlo u Novi Sad iz inostranstva sa svojim porodicama. Prosek godina starosti naših istraživača je 33 – priča za „Politiku” dr Vesna Bengin-Crnojević.
Vršilac dužnosti rektora Univerziteta u Novom Sadu profesor dr Radovan Pejanović kaže da je ovo priznanje za čitav univerzitet i posledica dugogodišnjeg, ozbiljnog rada i podsticanja nastavnika da učestvuju u međunarodnoj naučnoj utakmici.
– Sve je počelo kada smo bili domaćini Dunavske rektorske konferencije, na kojoj smo pokazali svoje naučne potencijale i Evropu upoznali sa našom naukom. Nadamo se da će ovakvih priznanja biti još, jer kreće nova tura projekata – objašnjava rektor Pejanović.
I dr Aleksandar Belić, državni sekretar u Ministarstvu prosvete a nekadašnji direktor Instituta za fiziku, kaže da je ovo dokaz da naučnici moraju što više da predlažu projekte.
– Pretpostavka je da srpski naučni potencijal godišnje može da povuče jednaka sredstva iz evropskih projekata, kao i iz domaćeg budžeta, ali je problem nedostatak znanja kako da se tim konkursima pristupa, kao i nedostatak pokušaja – objašnjava dr Belić.
Osim što se srpska nauka velikim slovima ucrtala u evropske naučne krugove, što je u četvrtak potvrdila i Evropska svemirska agencija svojim „pozivom za Jupiter”, ova ekipa vrhunskih naučnika je uspela i da okrene tok odliva mozgova.
Izvor: politika.rs
Širom sveta na univerzitetima su počeli da se pojavljuju predmeti za koje nikako ne biste pomislili da im je mesto na fakultetu. Ovo su samo neki od najbizarnijih
1. Simpsonovi i filozofija
Ako volite ovu seriju i želeli biste da je tumačite uz literaturu Ničea, Platona i ostale ekipe filozofa ovo je predmet za vas. Da li je kosa od Mardž zapravo simbol degradacije društva ili Homerovo “d’oh” može da se poveže sa egzistencijalizmom… Dosta, zbunili smo se.
2. Dejvid Bekam
Ako ste student jednog fakulteta za sport i medije u Velikoj Britaniji možete učiti o evoluciji frizure Dejvida Bekama, statusu njegovog braka ili ga istraživati kao objekt požude. Je l’ ima neko skripte?
3. Studije zombija
Na ovom premetu možete pisati scenarije za horor filmove, pripremati se za zombi apokalipsu i crtati storibord za vaš idealan zombi film. Zombastično.
4. Lejdi Gaga i sociologija slave
Prirodnim tokom sa zombija na Lejdi Gagu. Studenti na ovom predmetu izučavaju kako je Gaga za jako kratko vreme postala jedna od najvećih zvezda današnjice, kako manipuliše medijima…
5. Studije gojaznosti
I mi smo mislili da se na ovom predmetu jede tokom svih predavanja ali zapravo se izučava koncept gojaznosti i kako se ove osobe prikazuju u popularnoj kulturi, kroz filmove i literaturu.
Dok ovakvi predmeti ne postanu praksa na našim fakultetima ostaju nam oni regularni
Dok ovakvi predmeti ne postanu praksa na našim fakultetima ostaju nam oni regularni, a sve o njima možete saznati na predstojećem 12. Sajmu obrazovanja EDUfair 2015, koji će se održati 6. i 7. marta u hotelu Crowne Plaza na Novom Beogradu. Moći ćete na jednom mestu da stupite u kontakt sa preko 80 fakulteta iz zemlje i inostranstva, kao i da učestvujete u radionicama. Država počasni gost je Austrija, koja će srpskim studentima predstaviti mogućnosti studiranja na austrijskim univerzitetima. Za besplatan ulaz potrebna je registracija, a pratite i Facebook stranicu za više informacija.
Izvor: najstudent.com
Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, najveće šanse na tržištu rada imaju inženjeri elektrotehnike, IT stručnjaci, inženjeri elektronike, mašinstva i građevine sa odgovarajućim licencama...
Budući studenti pri odabiru fakulteta imaju različite kriterijume. Za neke je najbitnije da studiraju ono što ih interesuje, drugi žele da izaberu profesiju koja vodi do dobro plaćenog posla, dok na neke najviše utiče mišljenje roditelja i prijatelja. Ima i onih studenata kojima nije važno koju fakultetsku diplomu će imati, sve dok imaju neku.
Rezultati istraživanja koje je sproveo portal edukacija.rs, a u kome je učestvovalo 1.069 studenata-ispitanika, otkrili su glavne motivatore kao odgovor na pitanje „Zašto ste se odlučili za smer koji studirate?”.
Više od polovine studenata (54%) je smer izabralo zbog toga što vole određenu oblast, dok je gotovo izjednačen broj onih koji su obrazovanje birali na osnovu visokih plata koje se vezuju za izabranu profesiju (20%) i onih koji nisu znali šta bi drugo upisali (19%). Najmanje je studenata (7%) kod kojih je u izboru studijskog programa presudio uticaj roditelja i prijatelja.
Koliko se razlikuju motivi najbolje pokazuju lični primeri pojedinaca. Evo šta o izboru fakulteta kaže Tihomir, student Ekonomskog fakulteta u Novom Sadu:
„Ekonomski fakultet sam upisao jer sam završio srednju ekonomsku, za koju sam imao dovoljno bodova nakon osnovne škole, pa je to osnovni razlog. Mislim da sam vremenom zavoleo ovu profesiju i jednostavno nisam znao šta drugo da upišem, jer mi je za spremanje prijemnog iz neke druge oblasti trebalo dosta vremena. Bilo mi je jednostavnije da nastavim u istom pravcu i da se onda, nadam se, i bavim ovom profesijom. U svakom slučaju, bilo mi je najbitnije da upišem nešto i da steknem diplomu fakulteta, a Ekonomski fakultet je bio logičan nastavak mog školovanja, bar ja tako mislim.”
S druge strane, Zorana, studentkinja novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, vodi se sasvim drugim principima. O svom izboru kaže:
„Studiram novinarstvo zato što želim da se bavim tim poslom, to je ono što volim i što želim da radim ceo život. Odavno mi je poznato da ova profesija nije jedna od najplaćenijih, ali to mi svakako nije ni bitno.“
Naravno, ima i predomišljanja i odustajanja. Aleksandar, student arhitekture u Beogradu planira da na pola puta do diplome promeni fakultet:
„Studiram arhitekturu jer sam odrastao uz ideju da ću, kao i moji roditelji, biti arhitekta i da ću se isključivo time baviti. Svestan sam da je to dobra profesija, pa sam mislio da će mi biti lakše da po završetku nađem posao, jer mi u tome mogu pomoći roditelji. Međutim, sada kada sam na polovini studiranja, tražim način da se prebacim na drugi fakultet, jer nisam siguran da ću završiti arhitekturu. Sada shvatam da je to ipak bila pogrešna odluka, ali možda još nije kasno da pronađem način da se bavim nekim drugim poslom u životu. “
Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, najveće šanse na tržištu rada imaju inženjeri elektrotehnike, IT stručnjaci, inženjeri elektronike, mašinstva i građevine sa odgovarajućim licencama, matematičari, nastavnici stranih jezika, lekari sa odgovarajućim specijalizacijama, kao i stručnjaci za finansije.
Izvor: edukacija.rs